17 Radujte se svagda.
Kopirano
Komentari
No znate li čime se „radost vere“ naše naročito hrani, i drži, i raste, i grana u sve beskrajnosti božanske? – Molitvom, i to neprestanom molitvom. Zato: neprestano se molite. Za molitvu i kroz molitvu nama se s neba daje od Gospoda vaskrslog radost u stradanjima za Njega, u borbama za Nj...
Više
ega, u podvizima za Njega, u življenju za Njega, u umiranju za Njega. Zlo ovoga sveta je neprestano budno protiv svega Hristovog u ovome svetu, i bez predaha ratuje protiv Njega. Kako ćemo se onda mi hrišćani održati protiv hristobornog zla, i pobediti ga, ako ne molitvom, i to neprestanom molitvom? Jer molitva je naš glavni naoružač: ona nas naoružava jakom verom, jakom nadom, jakom ljubavlju, jakim trpljenjem, jakom istinom, jakim postom, te mi postajemo svejaki i svepobedni, i Hristom odnosimo pobedu nad svima poglavarima i vlastima i upraviteljima tame ovoga sveta, nad svima duhovima zla ispod neba, pa bili oni obučeni u ljudska tela ili u nevidljiva demonska obličja (sr. Ef. 6,12-18). Pogledajte koliko je greha u svetu, koliko zla, koliko smrti! Zato se neprestano molite, da vam vaskrsli Gospod neprestano daje i dodaje svepobedne sile, da biste mogli odoleti svima gresima, svima zalima, svima smrtima ovoga sveta.

Nas hrišćane bezbroj smrti vreba u ovome svetu, i mi se možemo održati u svojoj bogočovečanskoj besmrtnosti samo ako smo u neprekidnoj zajednici sa Jedinim Besmrtnim. A to smo najsigurnije – neprestanom molitvom k Njemu. Neprestana radost naša o Gospodu je od neprestane molitve naše ka Gospodu. A neprestana molitva i molitvenost, kako se stiče? Istrajnim, upornim i nemilosrdnim primoravanjem sebe na molitvu, dok nam Gospod zbog našeg usrdnog truda ne bude dao blagodati Svoje, da nam molitva postane radosna neophodnost, kao disanje plućima. Po meri truda Gospod i daje blagodat. Što više, i upornije, i istrajnije primoravaš sebe na molitvu, Gospod će ti sve više i više davati blagodati, pa će ti molitva postati prijatna i neophodna navika, a postepeno i druga priroda. A onda – srce se samo moli, i kad spavaš, i kad hodaš, i kad sediš, i kad razgovaraš. Onda si u stalnom molitvenom raspoloženju, i tvoj život postaje neprekidna molitva. I ti zaista živiš molitvom, i ona je za tebe vrhovna vrlina, svevrlina. Da, svevrlina: jer ona postepeno zasađuje, rasplođuje i uzrasta u duši tvojoj sve evanđelske vrline. Neka vam je znano; bez molitve se nijedna novozavetna vrlina ne može ni začeti, ni razviti, ni sazreti, ni usavršiti, ni obesmrtiti. Njome one i nastaju, i žive, i kreću se, i besmrtuju. Zato: neprestano se molite
Sv. Justin Ćelijski
Sv. Justin Ćelijski
(1894 - 1979)
Analiza
Pretraga