5-7
Ko su oni koji imaju izgled pobožnosti, a sile njene su se odrekli? I ko su one koje se svagda uče, i nikad ne mogu da dođu do poznanja istine (2.Tim.3,5-7)? Prvi su oni koji drže sve spoljašnje poretke u kojima se inače ispoljava blagočastivi život, ali koji nemaju dovolj
...Više
no jaku volju da bi i unutrašnja svoja raspoloženja držali u saglasnosti sa istinskim blagočašćem. Oni rado idu u hram i u njemu rado odstoje. Međutim, ne čine napor da i umom svojim odstoje pred Bogom neodstupno i da se priljubljuju uz Njega, nego, pomolivši se malo, ispuštaju kormilo uma, te on, lebdeći, obilazi čitav svet. I ispada da su oni po svom spoljašnjem položaju u hramu, dok ih, po unutrašnjem stanju, u hramu nema: kod njih je ostao samo izgled pobožnosti, ali ne i njena sila. Tako treba razumeti i druge slučajeve. One druge, pak, stupivši u oblast vere, samo iznalaze pitanja: Šta je to, a kako ovo, zašto ono i zbog čega ovo? U njima je strast prazne ljubopitljivosti. Njih ne zanima istina, nego bi jedino da zapitkuju. Našavši rešenje, ne ostaju dugo pri njemu, nego uskoro osećaju potrebu da pitaju za drugo. I tako dan za danom, pitajući i pitajući, nikada se u potpunosti ne zadovoljavajući već saznatim. Jedni, tako, jure za zadovoljstvima, a one za zadovoljenjem svoje ljubopitljivosti