„Ako rečemo da ne sagrešismo, gradimo ga lažom – ψεύστην ποιοῦμεν αὐτὸν, – i reč njegova nije u nama“. Spasitelj je došao u naš svet, da nas spase od greha. On to sam neprestano naglašava u svome Evanđelju. Ako pak mi stanemo tvrditi da ne sagrešismo, da nema
...Više
mo greha, onda Spasitelja pravimo lažljivcem. Jer kaže da je došao da nas spase od greha, a mi grehe nemamo. On je došao u svet, zato što smo grešni, robavi greha i smrti. Priznajemo li grešnost svoju, mi priznajemo potrebu za Spasiteljem i spasenjem. Onda je „reč Njegova u nama“. A reč Njegova je Evanđelje njegovo, Evanđelje spasenja. Čovekopoklonici govore: mi greha nemamo, kakav nam je Spasitelj potreban? Nije nam potreban Spasistelj, jer nema od čega da nas spasava. Ako imamo neke nedostatke, mi ćemo to ispraviti prosvetom, kulturom, naukom, tehnikom. Bog nam uopšte nije potreban. – Tako čovekopoklonici oglašuju Spasitelja za samohvalisavog lažljivca, i time za neprijatelja čovečanstva