20-22
Zazire li srce naše pred veličinom podviga božanske ljubavi, i rekne li sebi prekorno i osudilački: ne, ja nisam sposobno za takvu božansku ljubav, – treba se tešiti mišlju i saznanjem: „Bog je veći od srca našeg i zna sve“; – kao veći daće našem malom srcu p
...Više
otrebne sile i hrabrosti da istraje u samožrtvenom podvigu ljubavi; kao sveznajući On zna kad i šta treba dati srcu čovečjem, da bi se u njemu množila božanska ljubav, rasla rastom Božjim, i vodila čoveka iz podviga u podvig, iz jedne svete vrline u drugu. Ali sve to Bog daje na molitvu, tj. kada se ljubav naša omolitvi, i molitva joj pritiče u pomoć. Jer ljubav naročito raste i usavršava se molitvom. Što veća molitvenost u čoveka, to i ljubav savršenija. Otuda najsavršeniju ljubav imaju najmolitveniji ljudi – Svetitelji. Istinita je reč sv. Isaka Sirina: „Ljubav je od molitve“. Da, ona se izmoli od Boga kao najsavršeniji dar. Jer „Bog je ljubav“, i dajući ljubav svoju čoveku Bog mu ustvari daje sebe sama. U božanskoj, evanđelskoj ljubavi sve zavisi od molitvenosti ljubećih. Zato sveti Bogoslov blagovesti: „Slobodu imamo pred Bogom; i što god zaištemo – ὃ ἐὰν αἰτῶμεν -, primićemo od njega, jer zapovesti njegove držimo i činimo što je Njemu ugodno – τὰ ἀρεστὰ ἐνώπιον αὐτοῦ ποιοῦμεν“. Bog ispunjuje čovekove molitve, kada čovek ispunjuje njegove zapovesti: „Poslušaj Boga u zapovestima, veli Sveti Zlatoust, da bi On poslušao tebe u molitvama“. Čovek koji drži zapovesti Božje, uvek je i mudar i istrajan i iskren u molitvama: zna šta treba, kad treba, i kako treba da ište od Boga. I uvek ište samo ono što je korisno po spasenje duše, tj. ono što je evanđelsko, božansko, besmrtno, večno. Sveti Bogoslov nam je kazao; sad znamo tajnu molitve. Ona je: u držanju zapovesti Božjih. Evanđelsko je pravilo: Koji drži zapovesti Božje, Bog mu ispunjuje svaku molitvu. Primer: Svetitelji drže zapovesti Božje, zato Bog ispunjuje njihove molitve, bili oni na nebu ili na zemlji