20-21
Hristoljublje se grana u bratoljublje, u istinoljublje, u pravdoljublje, u dobrotoljublje, u svetoljublje, u miroljublje, u čistoljublje, u ljubav za sve što je božansko, u ljubav za sve što je besmrtno, u ljubav za sve što je večno. Sve su ove ljubavi božanske, svete i v
...Više
ečne, jer im je koren – božanski, svet i večan. Koren: hristoljublje. Sve su one i prirodne i neophodne manifestacije hristoljublja. Njegove objektivacije, projekcije, realizacije. Njegova ovaploćenja i ostvarenja. Njegovi životi i načini postojanja. Nema li njih, nema hristoljublja. Nema li hristoljublja, nema ni istinskog bogoljublja ni istinskog čovekoljublja. Hristos je Bogočovak, i ljubav prema Njemu uvek je i ljubav prema Bogu i ljubav prema čoveku: bogoljublje i čovekoljublje. U hrišćanstvu: čovekoljublje je dokaz bogoljublja, a bogoljublje – dokaz čovekoljublja. Ljubav prema Bogu se prirodno projavljuje u ljubavi prema čoveku kao bogolikom biću; a to znači: kao božanskom bratu i večnom sabratu. Stoga sveti Bogoslav izuzetno ističe ovu blagovest: „Ako ko reče: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svoga, laža je; jer koji ne ljubi brata svoga, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi? I ovu zapovest imamo od Njega: koji ljubi Boga da ljubi i brata svoga“. Samo osećan Bogom, gledan iz Boga, čovek je čoveku božanski brat, besmrtni sabrat. A tako oseća, i tako gleda i vidi ljude samo čovek koji je u Hristu Bogu, u njegovoj božanskoj ljubavi