„I ovo je sloboda koju imamo k njemu da ako što molimo po volji njegovoj (κατὰ τὸ θέλημα αὐτοῦ), posluša nas“. – Istinska je sloboda ljudska u slobodi Božjoj, tj. kada je sva u toj slobodi Božjoj; onda je i beskrajna, i spasonosna, i svekorisna. Njeni su okviri: „al
...Više
i ne kako ja hoću nego kako Ti; neka bude volja tvoja“ (Mt. 26,39.42). Šta je volja Božja prema nama ljudima? – Da verom u Sina Božjeg steknemo život večni. Ta je volja Božja potpuno i savršeno izražena u Bogočoveku Hristu, Njegovom Evanđelju, Njegovom delu spasenja (Ef. 1,9-10). Stoga je naša sloboda u tome da molimo ono što je Hristovo, evanđelsko, i – dobijemo od Boga. Jer bi bila ne sloboda već bezočnost i slepo robovanje grehu moliti od Boga ono što je neevanđelsko, i očekivati da nam On to ispuni. Na kraju krajeva, to bi značilo, hteti i Boga učiniti saučesnikom u našem grehu, i privoleti Ga na naše greholjublje. Razlog što mnoge molitve naše Gospod sveblagi i sveznajući ne ispunjuje jeste u tome što nisu „po volji Njegovoj“. Uslov da budu ispunjene molbe naše jeste: da budu „po volji Njegovoj“. Moglo bi se kao pravilo postaviti: Išti ono što je po volji Božjoj, i dobićeš. A po volji Božjoj je ono što je od Evanđelja i u saglasnosti s Evanđeljem. Time je slobodi ljudskoj osigurano kretanje i življenje u beskrajnom Dobru Božjem, u beskrajnoj Istini Božjoj, u beskrajnoj Pravdi Božjoj, rečju: u svima beskrajnostima Božjim. A to je i najsavršenija i najslađa sdoboda. Sve je ostalo, posredno i neposredno, robovanje grehu, smrti, đavolu, zlu