Da li je Novi zavjet pouzdan?

Da li imamo originalni Novi zavjet? Jednostavan odgovor na ovo pitanje je da nemamo. Zapravo, nemamo originalne spise Novog zavjeta. Najvjerovatnije je da originalni spisi više i ne postoje i da ih nikad nećemo naći. Međutim, to ne znači da nemamo originalni tekst. Za rekonstrukciju prvobitnog teksta možemo se poslužiti rukopisima i prevodima koje posjedujemo, kao i citatima i referencama u nebiblijskim spisima i tako utvrditi da li je Novi zavjet pouzdan.

Rukopisi

Posjedujemo veliki broj rukopisa Novog zavjeta. Onih na grčkom, jeziku na kojem je Novi zavjet i napisan, oko 5800, i još skoro 20000 rukopisa sve do vremena nastanka prve štamparije. Poređenja radi, imamo manje od 2000 rukopisa Homerove Ilijade. Herodotova Istorija ima tek nešto više od 100, a broj rukopisa Platonovih djela ima oko 200. Imamo oko 250 rukopisa djela Galski rat Julija Cezara i oko 200 rukopisa djela Istorija Prirode Plinija Starijeg.

Osim broja rukopisa, bitna razlika između Novog zavjeta i drugih djela antike jeste i vremenska razlika između originala i najstarijeg rukopisa koji posjedujemo. Najstariji, fragmentarni rukopis Novi zavjet, datiran je na svega nekoliko desetina godina od originala. Sa druge strane, najstariji rukopis Herodotove Istorije je datiran na oko 500 godina nakon originala. Najstariji rukopis Platona je iz 9. vijeka. Tacitovi Anali imaju samo dva rukopisa, oba napisana oko 1000 godina kasnije.

Najraniji rukopisi

Da bismo utvrdili da li je Novi zavjet pouzdan i da li se mijenjao, od prvih rukopisa koje imamo pa sve do najnovijih prevoda, možemo jednostavno uporediti tekstove. Na taj način ćemo doći do zaključka da je tekst koji znamo danas isti onaj koji vidimo u rukopisima.

rukopis p52

Rukopis P52

Najstariji rukopis koji imamo je P52, fragemntarno sačuvani tekst 18. glave Jevanđelja po Jovanu. Fragment je dvostran, tako da se sa prednje strane nalaze stihovi 31-33, a sa zadnje strane 37-38. Široj javnosti je postao poznat 1934. godine, kada je i preveden. Ovaj rukopis malih dimenzija potiče iz 2. vijeka, a iako naučnici nisu složni oko preciznijeg datuma nastanka, vjeruje se da je nastao u prvoj polovini ovog vijeka. Značajno je što se radi o rukopisu Jevanđelja po Jovanu, jer je ovo i poslednje napisano Jevanđelje nastalo krajem prvog vijeka, oko 95. godine. To znači da je rukopis nastao svega nekoliko desetina godina kasnije, možda svega oko 30.

Rukopis je pronađen u Egiptu, daleko od Patmosa, gdje je Jovan po Predanju napisao svoje jevanđelje. S obzirom da je trebalo vremena da rukopis dođe do Egipta, postoje veoma male šanse da je u ovih nekoliko desetina godina moglo doći do bilo kakvih izmjena. Drugo, to znači da je tekst već cirkulsao u Crkvi i da je naširoko bio kopiran tokom 2. vijeka.

Iako ovaj rukopis sadrži svega nekoliko stihova, oni su identični tekstu koji imamo danas, i svjedoči o tome da tekst nije trpio nikakve izmjene.

Rukopisi P90, P98 i P104

Još jedan fragmentarni rukopis Jevanđelja po Jovanu datiran je na 2. vijek. Ovaj rukopis je poznat pod nazivom P90. Takođe je dvostran. Sa prednje strane sadrži tekst od 36. stiha 18. glave, do 1. stiha 19. glave. Na zadnjoj strani sadrži stihove 19:1-7. Tekst ovoga rukopisa je identičan savremenom tekstu.

Rukopis P98 je nastao u 2. vijeku, a sadrži stihove knjige Otkrovenja (1:13-20). Ova knjiga se pripisuje takođe apostolu Jovanu i napisana je krajem 1. vijeka. To znači da je ovaj rukopis nastao najkasnije 100 godina od originala. Tekst je identičan savremenom tekstu, s izuzetkom fraze “i živi“, sa početka 18. stiha.

Još jedan rani rukopis je P104. Datiran je takođe na 2. vijek. Sadrži stihove Jevanđelja po Mateju. Sa prednje strane 21:34-37, a sa zadnje strane djelove stihova 43 i 45. Prednja strana sadrži tekst Isusove priče o vinogradu i ovaj tekst je u potpunosti jednak onom koji čitamo i danas.

Osim ova četiri rukopisa, postoje i drugi koji su možda napisani u 2. vijeku, ali je teško odrediti tačan datum nastajanja. Iz 3. vijeka imamo 30 ili više rukopisa, a broj sačuvanih rukopisa iz narednih stoljeća je značajno veći.

Prevodi

Od nastanka prve štamparije pa do današnjeg dana, Biblija je štampana i prevođena mnogo puta. Novi zavjet je preveden na gotovo sve svjetske jezike.

Iako postoje neki vidno izmijenjeni prevodi pojedinih sekti i organizacija, sve prevode možemo lako uporediti i doći do zaključka kao i sa rukopisima, da izmjena u tekstu nije bilo. Odnosno, da današnji Novi zavjet ne sadrži razlike u odnosu na prve prevode.

Postoje i različiti prevodi, ali treba uzeti u obzir kompleksnost i težinu poduhvata prevođenja Novog zavjeta. Jezik na kome je on napisan razlikuje se veoma od današnjih svketskih jezika, pa čak i od savremenog grčkog.  Takođe, za ispravan kontekst potrebno je i dobro poznavanje hrišćanske teologije. Prevodi apsolutno ne mogu dati negativan odgovor na pitanje da li je Novi zavjet pouzdan.

Crkveni oci

Da bismo utvrdili da li je Novi zavjet pouzdan, ogromnu pomoć imamo od ranih Crkvenih otaca koji su često citirali Novi zavjet, ili samo aludirali na neke novozavjetne stihove. Veliki broj citata imamo već iz 2. vijeka.

Evo nekih:

Kliment Rimski (30 – 99) je bio jedan od Sedamdesetorice učenika i napisao je najstariji hrišćanski spis posle Novog zavjeta, Poslanicu Korinćanima.
U Prvoj poslanici, 15. glavi, citira iz Mk 7:6 i Mt 15:8. U 13. glavi citira iz Lk 6:38, u 33. glavi 1. Korinćanima 2:9, u 46. glavi, citira tekst iz Mt 18:6, Lk 17:2, Mk 19:42. Citira još iz Poslanice Jevrejima, Kološanima, 1. Solunjanima, Jakovljeve poslanice, Titu, 1. i 2. Petrove i Knjige Otkrovenja.

Polikarp (60 – 155) je bio neznabožac kojeg je krstio Sveti apostol Jovan.
U svojoj poslanici Filipljanima, 2. glavi, citira iz Mt 7:1 i Lk 6:37. U 7. glavi aludira na molitvu “Oče naš” iz Mt 6 (stih 13) i Mt 26:41, kao i Mk 14:38. Citira još i Djela Apostolska, poslanice Korinćanima, Efescima, Galatima, Rimljanima, Solunjanima, Filipljanima, Timoteju i Prvu Jovanovu.

Papije (70 – 163) Jerapoljski bio je učenik Svetog apostola Jovana. U djelu Tumačenja govora Gospodnjih, koje imamo djelimično sačuvano, citira Jevanđelje po Jovanu 14:2.

Justin Mučenik (105 – 165) je bio ranohrišćanski mislilac i apologeta.
Aludira na Djela Apostolska 1:9 u fragmentarno sačuvanom djelu O vaskrsenju. U spisu Dijalog sa Trifonom, citira Efescima 4:8.

Ignjatije Antiohijski (35 – 108) je bio crkveni otac kojeg je po predanju Isus držao u naručju. Bio je učenik apostola Jovana. Citirao je NZ mnogo puta. U poslanici Smirnjanima, 1. glavi, citira Mt. 3:15. U istoj poslanici, 6. glavi, citira Mt 19:12. U 6. glavi Poslanice Rimljanima citira Mt 16:25. U Poslanici Efescima, 5. glavi, aludira na Mt. 18:19. U 7. glavi Poslanice Filadelfijcima aludira na Jn 3:8. Citirao je još 1. i 2. poslanicu Korinćanima, Poslanicu Efescima, 1. Solunjanima, 1. Timoteju i Titu, a aludira i na stihove iz 1. Petrove poslanice, kao i na stihove iz 1. Jovanove poslanice.

Ostali

Mnogi drugi crkveni oci 2. i 3. vijeka su takođe citirali Novi zavjet. Pomenućemo još spis Didahi, nastao u drugoj polovini 1. vijeka.
– U 1. glavi ovaj spis citira tekst iz Lk 6:30, te stih 1. Petrove poslanice 2:11.
– U 16. glavi aludira na stih takođe iz 1. Petrove poslanice 4:12.
– U 16. glavi aludira na stih iz knjige Otkrovenja. Didahi 7:1 pominje krštenje u ime „Oca, Sina i Svetog Duha” iz Mt 28:19.

Zaključak

Ovdje je predstavljen dio rukopisa i citata iz spisa koji su nastali nakon Novog zavjeta. Ovo je dovoljno da pokažemo da su sve novozavjetne knjige veoma rano cirkulisale i bile poznate većem broju crkava. Tekstovi koji su ostali sačuvani i koje imamo i danas jasno pokazuju da se tekst Novog zavjeta nije promijenio do današnjeg dana što potvrđuje pouzdanost Novog zavjeta.

Primjedbe

Prvi rukopisi su već bili izmijenjeni

Kako smo u uvodu rekli, mi uopšte nemamo originalne spise Novog zavjeta, pa ni prve njihove kopije. Stoga je ovakva tvrdnja, da su prvi rukopisi bili izmijenjeni, neosnovana i nije je moguće dokazati. Nasuprot tome, možemo opravdano vjerovati da ovi rukopisi nisu izmijenjeni. Kao što smo vidjeli na primjeru rukopisa P52, za kratko vrijeme je dospio daleko od mjesta nastanka, pa nije opravdano vjerovati da je bilo prostora za izmjene. Takođe, ovo je dokaz da su rukopisi već cirkulisali, pa tako, sve i da je neko odlučio da prepravi jednu kopiju Novog zavjeta, ostale kopije bi posvjedočile prepravku i takav rukopis bi odmah bio uništen od strane Crkve.

Novi zavjet je prepravljan i mijenjan

Mnogi nehrišćani vjeruju da je Novi zavjet doživio prepravke. Međutim, iz svega napisanog do sada trebalo bi da je sasvim jasno da je to samo mit i da možemo sa sigurnošću reći da tekst nije mijenjan. Naravno, ne treba ići u krajnost i reći da je svako slovo identično i da nema bar najmanjih razlika, međutim nema govora o većim izmjenama.

Tekstualne varijacije

Slično primjedbi iznad, čest prigovor je da postoje stotine hiljada varijacija među novozavjetnim rukopisima. Drugim riječima, rukopisi su svi drugačiji i ne postoje dva identična, pa je to navodno dovoljno da odrično odgovorimo na pitanje da li je Novi zavjet pouzdan. Ipak, velika većina tih razlika, naučnici kažu više od 99% njih, samo su slovne ili druge beznačajne greške.

Postoje varijacije koje su značajnije, kao ona iz 1. Jovanove poslanice 5:7:
“Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ, i sveti Duh; i ovo je troje jedno.” Ovaj drugi dio stiha koji je podebljan, ne postoji u ranim rukopisima i radi se o tekstu koji je dodat kasnije. Svakako, ovo ni najmanje ne utiče na učenje o Trojstvu, koje je u potpunosti biblijsko i koje svi hrišćani prihvataju.

Bilo bi nam drago da čujemo tvoje mišljenje o ovom tekstu. Slobodno ostavi komentar ispod, ili nam pošalji svoje mišljenje na [email protected].

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *