Ignjatije Antiohijski Bogonosac

Ko je bio Ignjatije Antiohijski?

Sveti Ignjatije Antiohijski, koji se još zove i Bogonosac, rani je hrišćanski svetitelj, rođen u 1. vijeku.

Nakon što je Isus uspostavio Crkvu, apostoli su počeli da šire jevanđelje. Kako se sve više ljudi krštavalo i prihvatalo hrišćanstvo, bilo je sve više potrebe za novim crkvenim zajednicama. Tako su apostoli osnivali crkve i u njima postavljali starješine. Ubrzo je formirano 5 centara hrišćanstva, od kojih je jedan bio Antiohija. Upravo je tu Ignjatije bio patrijarh, i to treći po redu.

Ignjatije Antiohijski ima i nadimak Bogonosac, jer je prema predanju baš njega Isus nosio u naručju, o čemu čitamo u jevanđelju (Mt. 18). Sveti Ignjatije bio je učenik apostola Jovana.

Ignjatije Antiohijski Bogonosac je mučenički ubijen u Rimu, gdje je javno bačen zvjerima. Na putu do Rima je utvrđivao vjeru kroz sva mjesta koja je prolazio. Ostavio nam je vrijedne tekstove čije prevode ovdje možete čitati.

Poslanica Rimljanima

Ignjatije Bogonosac,
Crkvi pomilovanoj veličanstvenošću Višnjega Oca i Isusa Hrista, jedinoga Sina Njegovog, ljubljenoj i prosvetljenoj voljom Onoga koji je zahteo sve što postoji, po veri i ljubavi Isusa Hrista, Boga našeg;
(Crkvi) koja predsedava u mesu oblasti Rimljana, bogodostojna, dostolepna, dostoblažena, dostohvalna, dostouspešna, dostočasna, dostočista i predsedavajuća u ljubavi, Hristoimenita, Oceimenita, koju i pozdravljam u ime Isusa Hrista, Sina Očevog; (i svima u njoj) sjedinjenima telom i duhom sa svakom zapovešću njegovom,ispunjenima nerazdeljivo blagodaću Božijom,i očišćenima od svake tuđe primese – (želim) da se mnogo i čisto raduju u Isusu Hristu,Bogu našem.

I
1. Pošto se molih Bogu, (evo) uspedoh da vidim vaša znamenita lica, tako da dobih više no što tražih. Naime, okovan u Hristu Isusu, nadam se da ću vas (lično) pozdraviti, ako bude volja (Božija) da me udostoji do kraja. 2. Jer, evo, početak je dobro uređen, ako blagodat dostignem da bez prepreke zadobijem moj udeo. Ali se bojim vaše ljubavi da mi ona ne učini nepravdu. Jer vama je lako da učinite (to) što hoćete, a meni je teško Boga zadobiti (dostići), ako mi se vi (sada) ne smilujete (tj. ne poštedite me).

II
1. Jer ne želim da ljudima ugađate, nego da Bogu ugađate (1. Sol 2:4, Gal 1:10), kao što i ugađate. Jer niti ću ja ikada imati tako zgodnu priliku da Boga zadobijem, niti ćete vi i mati bolje delo da zabeležite, ako prećutite (o meni). Jer ako vi prećutite o meni ja ću biti reč Božija; ako li pak (većma) zavolite telo moje, opet ću ostati (samo) glas. 2. Nemojte mi pribavljati bilo šta veće od prinošenja (sebe) na žrtvu Bogu (Fil 2:17, 2. Tim 4:6), dok je žrtvenik još spreman da biste vi, sastavivši hor u ljubavi, pevali hvalu Ocu u Hristu Isusu, zato što je Bog udostojio episkopa Sirije da se nađe na zapadu, poslan sa istoka. Dobro je zaći od sveta Bogu, da se u Njemu ponovo rodim (izistočim).

III
1. Nikada niste nikome zavideli;druge ste podučavali. A ja hoću da ono što ste učeći (druge) podučavali, bude(i vama) sigurno. 2. Jedino molite (od Boga) za mene snagu i iznutra i spolja,da ne samo govorim nego i da hoću – da se ne samo nazivam Hrišćanin, nego i da se (takav) nađem. Jer ako se nađem,tada ću moći i zvati se: i tada ću biti veran (vernik) kada svetu ne budem vidljiv. 3. Ništa vidljivo nije dobro (2.Kor 4,18). Jer Bog naš Isus Hristos, kada je u Ocu, većma se vidi(i pokazuje).Ovo delo nije stvar uporstva, nego je Hrišćanstvo veliko kada ga svet mrzi.

IV
1. Pišem svima Crkvama (kroz koje prolazim) i svima poručujem – da ja dobrovoljno umirem za Hrista,ako me vi ne sprečite. Molim vas, nemojte mi ukazivati neblagovremenu naklonost. Ostavite me da budem hrana zverovima, preko kojih se može dostići Bog. Pšenica sam Božija, i meljem se zubima zverova, da se nađem čisti hleb Hristu. 2. Bolje da polaskate (podstaknete) zverove da mi budu grob i da ništa ne ostane od tela moga, da ne bih, umrevši (- usnuvši), bio nekome na teretu. Tada ću bit istinski učenik Isusa Hrista kada svet ni telo moje ne bude video. Molite usrdno Hrista za mene, da se preko ovih organa (zverova) nađem žrtva Bogu. 3. Ja van ne zapovedam kao Petar i Pavle. Oni su Apostoli – ja osuđenik; Oni su slobodni, ja – do sada rob. (1. Kor 9:1). Ali ako postradam, biću oslobođenik Isusa Hrista (1Kor 7,22) i vaskrsnuću u Njemu slobodan. Sada se u okovima učim da ništa ne želim.

V
1. Od Sirije do Rima borim se sa zverovima (1. Kor 15:32),  i po moru, noću i danju, okovan od deset leoparda, a to je četa vojnika, koji i kad im se čini dobro, bivaju još gori. Ali se u njihovim nepravdama još više učim, no time se neću opravdati (1. Kor 4:4). 2. Vrlo sam željan zverova koji su za me pripremljeni i molim se da mi se spremni nađu; ja ću ih i polaskati (podstaknuti) da me brzo pojedu, a ne kao što se nekih (hrišćana) iz bojazni nisu ni dotakli. Ako li pak oni sami ne budu hteli, ja ću ih primorati. Oprostite mi, ja znam šta mi je korisno. 3. Sada započinjem biti učenik (Hristov). Neka me ništa od vidljivoga i nevidljivoga (Kol 1:16) ne zadrži da Isusa Hrista zadobijem. Oganj i krst (raspinjanje), čopori zverova, kasapljenja, čerečenja, drobljenja kostiju, odsecanje udova, mlevenje celoga tela, zle muke đavolove – neka (sve to) dođe na mene, samo da Isusa Hrista zadobijem.

VI
1. Ništa mi neće koristiti zadovoljstva (ovoga) sveta (Mr 8,36), niti carstva ovoga veka. Bolje mi je umreti (1. Kor 9:19) u Hristu Isusu, nego da carujem nad krajevima zemaljskim. Njega tražim – za nas Umrloga; Njega želim – za nas Vaskrsloga (2. Kor 5:15). A tek mi predstoji rađanje (porođaj).
2. Oprostite mi, braćo, nemojte me sprečiti da živim, nemojte želeti da umrem. Onoga koji žele da bude Božiji, nemojte poklanjati svetu, niti ga obmanjujte veštastvom (materijalnim); ostavite me da primim čistu svetlost. Kada tamo stignem – biću čovek (Ef 4,13),
3. Dozvolite mi da budem podražavalac stradanja Boga moga (1. Kor 11:1, 1. Sol 1:6). Ako ko ima Njega u sebi, neka shvati šta želim, i neka mi saoseća, znajući šta me obuzima (Fil 1,23).

VII
1. Knez ovoga sveta hoće da me razgrabi i moju uverenost (verovanje, mišljenje) u Boga da upropasti. Zato, neka niko od vas prisutnih ne pomaže njemu, nego rađe budite moji (pomoćnici) to jest Božiji. Nemojte govoriti o Isusu Hristu a želeti svet. Neka ne bude u vama zavisti 2. A ako vas (čak) i ja, kada dođem tamo, budem molio, nemojte mi poverovati, nego više verujte ovome što vam (sada) pišem. Jer vam pišem živ, žarko želeći da umrem (za Hrista).
Ljubav se moja razape (Gal 5:24, 5,14)
I njima u meni ognja koji želi išta materijalno,
Nego je u meni voda živa i žuboreća (Jn 4:10, 4:14, 7:38-39),
Koja mi iznutra govori:Hajde k Ocu! (Jn 14:12).
3. ne uživam u hrani propadljivoj,
niti u slastima ovoga života.
Hleba Božijeg želim,
Koji je telo Isusa Hrista,
Rođenoga od semena Davidova (Jn 7:42, Rm. 1:3);
I pića želim-krvi Njegove,
Koja je ljubav nepropadljiva.

VIII
1. Ne želim više da živim po čoveku. A to će biti ako i vi htednete. Želite to,da i vi budete željeni (od Boga). 2. Sa ovo malo reči (1. Petr 5:12) molim vas:poverujte mi, a Isus Hristos će vam otkriti da ovo istinski govorim, On – nelažna usta kroz koja je Otac istinski govorio. 3. Molite se za mene – da uspem. Ne napisah vam (ovo) po telu, nego po veri Božijoj. Ako postradam (za Hrista) znači da ste (me) zavoleli: ako li budem odbačen (tj. Ako ne uspem), znači da me mrzite.

IX
1. Sećajte se u molitvi svojoj Crkve u Siriji,koja umesto mene ima (sada) Boga za pastira.Sam će je Isus Hristos episkopovati (nadgledati), i ljubav vaša. 2. A ja se stidim da se i nazovem da sam jedan od njih,jer nisam ni dostojan,pošto sam poslednji između njih i nedonošče (1 Kor 15,8-9). Ali sam pomilovan da budem neko, ako Boga dostignem. 3. Pozdravlja vas duh moj i ljubav Crkava koje su me u ime Isusa Hrista primile,ne kao prolaznika. Jer i one (Crkve) koje se nisu nalazile na mome putu po telu, izišle su preda me po gradovima.

X
1. Pišem vam ovo iz Smirne, preko Efešana dostoblaženih. A samnom je, uz mnoge druge, i Kroks, ljubljeno mi ime. 2. Za one pak koji pre mene otidoše iz Smirne u Rim na slavu Božiju,verujem da ste (ih) poznali,kojima i javite da sam blizu. Jer su svi oni dostojni Boga i vas,i vama za njih priliči da ih u svemu uspokojite (ugostite). 3. Ovo vam napisah devetoga (dana) pre septembarskih kalenda. Budite mi zdravi do kraja, u Trpljenju Isusa Hrista (2 Sol 3,5).

Poslanica Efescima

I
1. Ignjatije, Bogonosac, Crkvi blagoslovenoj izobilno u punoći Boga Oca, predodređenoj pre vekova da bude zauvek na slavu trajnu, neizmenljivo sjedinjena i izabrana istinskom stradanju (Hristovom), po volji Oca i Isusa hrista, Boga našeg, (Crkvi) dostoblaženoj, koja je u Efesu u Aziji, (želim) da se mnogo raduje u Isusu Hristu i u čistoj radosti.
Primio sam u Bogu tvoje mnogovoljeno ime, koje stekoste pravednom prirodom, po veri i ljubavi u Isusu Hristu, Spasitelju našem. Budući da ste podržavaoci Božiji oživevši krvlju Božijom, vi srodno (vam) delo do kraja dovršiste.
2. Jer čuvši za mene, okovanoga iz Sirije za zajedničko (nam) Ime i Nadu, koji se nadam da ću, po vašoj molitvi, uspeti da u Rimu iziđem pred zverove, da bih uspevši (u tome), mogao biti učenik (Hristov), vi pohitaste da me vidite.
3.Pošto, dakle, u ime Božije, primih sve vaše mnoštvo (πολυπληθίαν) u licu Onisima, u ljubavi neizrecivoga a vašega u telu episkopa, želim da ga ljubite po Isusu Hristu i da mu svi budete slični. Jer je blagosloven Onaj Koji je vama, kao dostojnima, darovao da imate takvog episkopa.

II
1. A za saslužitelja (συνδούλου) mojega Vura, vašega po Bogu đakona, želim da ostane na čast vašu i episkopovu. A i Krokos, dostojni Boga i vas, kojega primih kao primer ljubavi vaše, u svemu me uspokoji; da i njega tako uteši Otac Isusa Hrista, zajedno sa Onisimom i Vurom i Frontonom, u licu kojih sam sve vas u ljubavi video.
2. Želim da vam se radujem svagda, ako budem dostojan. A treba na svaki način proslavljati Isusa Hrista, Koje je vas proslavio, da biste, usklađeni u jednoj poslušnosti (ύποταγή = pokornosti), povinujući se episkopu i prezviterima (=sveštenicima), u svemu bili osvećeni.

III
1. Ne naređujem vam, kao da sam ja neko. Jer iako sam okovan zbog Imena, ja još nisam savršen u Isusu Hristu.  Jer (tek) sada počinjem biti učenik, i (zato) vam govorim kao svojim saučenicima. Jer bi trebalo da vi mene ukrepite verom, poukom, trpljenjem, velikodušnošću.
2. Ali pošto ljubav ne dopušta da ćutim o vama, zato sam prethodno i uzeo da vas molim da složno sledite volji Božijoj. Jer i Isus Hristos, naš nerazdvojni život jeste volja Očeva, kao što i episkopi, koji su postavljeni po krajevima (zemlje), jesu u volji Isusa Hrista.

IV
1. Zbog toga treba da sledite volji episkopovoj, kao što i činite. Jer vaše slavnoga imena sveštenstvo, dostojno Boga, saglasno je sa episkopom kao strune sa gitarom. Zato se vašom saglasnošću i složnom ljubavlju proslavlja Isus Hristos.
2. I vi svi budite jedan hor da tako, saglasni u jednomislenosti i dobivši ton Božiji u jedinstvu, pevate jednim glasom Ocu kroz Isusa Hrista, da vas On čuje i prepozna, po onome što dobro činite, da ste članovi Sina Njegovog.  Stoga je korisno za vas da budete u besprekornom jedinstvu, da biste i u Bogu svagda zajedničarili.

V
1. jer ako ja, za kratko vreme, stekoh prema vašem episkopu takvu bliskost, koja nije ljudska nego duhovna, koliko više smatram blaženima vas koji ste s njime sjedinjeni tako kao Crkva sa Isusom Hristom i kao Isus Hristos sa Ocem – da sve bude saglasno u jedinstvu.
2. Neka se niko ne vara: ako ko nije unutar žrtvenika, lišen je hleba Božijega. Jer ako molitva jednoga i dvojice ima toliku moć, koliko li većma molitva episkopova i sve Crkve?
3. Koji, dakle, ne dolazi na zajednički skup (έπί τό αύτό =  na opšte sabranje), taj se već pogordio i sebe je osudio. Jer je napisano: „Gordeljivcima se Bog suproti”. Starajmo se, zato, da se ne suprotimo episkopu, da bismo bili Bogu potčinjeni.

VI
1. I ukoliko neko vidi episkopa da ćuti, utoliko više (treba) da ga se boji. Jer svakoga onoga koga šalje gospodar doma na upravljanje njegovim domom, treba da ga primamo kao i samoga pošiljaoca. Prema tome, jasno ej da na episkopa treba gledati kao na samoga Gospoda.
2. A i sam Onisim (=episkop vaš) veoma hvali vašu po Bogu  složnost: da svi živite po istini i nema među vama nikakvog razdora (jeresi) i ne slušate nikoga osim onoga koji o Isusu Hristu govori u istini.

VII
1. Jer su neki navikli da sa lukavom prevarom pronose Ime (Hristovo), čineći i druge stvari nedostojne Boga; njih treba da izbegavate kao zverove. Jer su to besni psi koji mučki ujedaju; treba da ih se čuvate, jer su teško izlečivi.
2. jedan je Lekar, i telesni i duhovni, rođeni i nerođeni, Bog javljeni u telu, u smrti Život istiniti, i od Marije i od Boga, najpre stradalan i onda nestradalan, Isus Hristos – Gospod naš.

VIII
1. Neka vas, dakle, niko ne vara, kao što se i ne varate, pošto ste vi Božiji. Jer nikakav razdor, koji bi vas mogao namučiti, nije nastao među vama, onda (zaista) po Bogu živite. Ja sam za vas osuđenik i sebe posvećujem za vas, Crkvu Efešana, slavnu u vekovima.
2. Telesni ne mogu činiti duhovne stvari, niti duhovni telesne stvari, kao što ni vera – stvari nevere, niti nevera – stvari vere. Ono pak što vi činite i po telu, to je duhovno, jer sve činite u Isusu Hristu.

IX
1. A doznao sam da su neki otuda prolazili (kraj vas), imajući zlu nauku, kojima niste dali da poseju seme (zla) među vama, začepivši uši da ne primate ono što oni seju.
Jer ste vi zaista (živo) kamenje hrama Očevog, pripremljeno za građevinu Boga Oca, uzdizano na visinu oruđem Isusa Hrista, koje je krst, služeći se kao užetom Duhom Svetim. A vera je vaša uzvoditelj vaš, a ljubav je put koji uzvodi Bogu.
2. Svi ste vi, dakle i saputnici, bogonosci i hramonosci, hristonosci, svetonosci, u svemu ukrašeni zapovestima Isusa Hrista.
Zato se radujem što sam se udostojio da, ovim što pišem, opštim sa vama i sa radošću vam čestitam, jer po drugom (novom) življenju ništa ne ljubite, osim samo Boga.

X
1. A i za druge ljude molite se neprestano. Jer i u njima postoji nada pokajanja, da dođu do Boga. Dozvolite im, dakle, da makar iz dela (vaših) budu vaši učenici.
2. Na njihov gnjev – budite krotki, na njihove velerečivosti – budite smirenomudri, na njihova huljenja – vi molitvama (uzvraćajte), na njihove zablude – vi budite čvrsti u veri, na njihovu surovost – budite pitomi, ne pokušavajući da im obratno podražavate.
3. Nađite im se braća – snishodljivošću. Starajmo se da budemo podražavaoci Gospoda: ko je više (od Njega) podneo nepravdi? Ko lišavanja? Ko poricanja i progona? Neka se među vama ne nađe ikakvo rastinje đavolje, nego u svakoj čistoti i celomudrenosti ostanite u Isusu Hristu telesno i duhovno.

XI
1. Poslednja su vremena. Zato se (nadalje) ustidimo, ubojmo se dugotrpeljivosti Božije, da nam bude na osudu; ili se uplašimo gnjeva budućega; samo da se u Hristu Isusu nađemo da istinski živimo.
2. Neka vam ništa ne treba mimo Njega, Kojega radi ja nosim okove, ove duhovne bisere, u kojima bih želeo i da vaskrsnem, po molitvi vašoj, koja neka bih svagda bio zajedničar, da bih se tako našao u nasleđu Efeskih Hrišćana, koji su i sa Apostolima bili svagda u jedinstvu, silom Isusa Hrista.

XII
1. Znam ja ko sam, i kojima pišem. Ja sam osuđenih – vi pomilovani; ja pod opasnošču  – vi utvrđeni. Vi ste prolazni put onih koji radi Boga ubijaju, sapričesnici Pavla – posvećenoga, posvedočenoga, dostoblaženoga, na čijem tragu želim da se nađem kada Boga zadobijem; (Pavla) koj vas u svakoj Poslanici pominje u Hristu Isusu.

XIII
1. Starajte se pak da se češće sastajete na Evharistiju (Liturgiju) Božiju i na slavu. Jer, kada se često okupljate na isto mesto (έπί τό αύτό), sile Satanine se (time) uništavaju i njegova se pogubnost razara jednodušnošću vaše vere.
2. Ništa nije bolje od mira, kojim se ukida svaki rat nebeskih i zemaljskih.

XIV
1. Ništa vam od ovoga nije nepoznato, ako savršeno imate veru i ljubav u Isusa Hrista, koje su početak i svršetak života: vera početak, a svršetak ljubav. Ovo pak dvoje kad su u jedinstvu – to je Bog, dok sve ostalo za savršenu vrlinu sleduje za tim.
2. Niko  ko ispoveda veru ne čini greh, niti onaj ko ima ljubav mrzi. „Drvo se poznaje po svojim plodovima”. Tako i oni koji ispovedaju da su Hristovi, poznaju se kroz ono što čine. jer nije sada teško delo u ispovedanju, nego ako ko istraje u sili vere do kraja.

XV
1. Bolje je ćutati a biti, nego govoriti a en biti. Dobro je učiti, ako onaj koji govori (uči), to i čini. A jedan je Učitelj koji „reče – i postade”; a i ono što je On ćuteći učinio, dostojno je Oca.
2. Onaj koji je istinski stekao reč Isusovu, taj može i tišinu njegovu čuti – da bude savršen; da onim što govori – čini, a onim što ćuti – prepoznaje se, Ništa nije sakriveno od Gospoda, nego i sve naše skriveno – Njemu je sasvim blizu.
3. Stoga sve da činimo kao da On u nama obitava, da bismo bili hramovi Njegovi, i On u nama Bog naš, što i jeste, i javiše se pred licem našim, zbog čega Ga pravedno i ljubimo.

XVI
1. „Ne varajte se, braćo moja, domokvaritelji neće naslediti Carstva Božijeg”.
2. jer ako su pomrli oni koji su to činili po telu (Judeji), koliko će više (umreti), kad neko zlom naukom kvari veru Božiju, za koju Isus Hristos bi razapet? Takav će, postavši nečist, otići u oganj neugasivi, kao i onaj koji ga sluša.

XVII
1. Zato je Gospod na glavu svoju primio miro, da bi Crkvi odisao nepropadljivost. Nemojte se (zato) pomazivati smradom učenja kneza ovoga sveta, da vas on ne zarobi (i odvede) od života koji je pred vama.
2. Zašto svi ne postanemo mudri, prihvativši Božije znanje, koje je Isus Hristos? Zašto nerazumno propadamo, ne poznavajući blagodatni dar koji nam je Gospod vaistinu poslao?

XVIII
1. Duh je moj žrtva krsta (Hristovog), koji je neverujućima sablazan, a nama spasenje i život večni. Gde je mudrac’ Gde prepirač? Gde je hvalisanje onih koji se zovu pametnima?
2. jer Bog naš Isus Hristos začet bi od Marije (Djeve) po promislu Božijem, „od semena Davidovog” i od Duha Svetoga. On bi rođen i kršten, da stradanjem vodu (krštenje) očisti.

XIX
1. I bi sakriveno od kneza ovoga veka (đavola) devstvenost Marijina i njeno rađanje (Hrista), kao i smrt Gospodnja – tri javne tajne koje su u tišini Božijoj učinjene.
2. Kako se, onda, objavi (tajna Hristova) vekovima? Jedna zvezda na nebu zasija više od sviju zvezda i svetlost njena beše neizreciva, i njena novina izazva iznenađenje, a sve ostale zvezde, zajedno sa suncem i mesecom, postadoše hor ovoj Zvezdi, dok ona zračaše svetlošću svojom iznad svih. I bi uzbuna: otkuda ova novina, njima neslična!
3. Otuda se razrešivaše svaka magija, i raskidaše se svaka sveza zla, neznanje prestajaše, stara carstva propadaše, jer se Bog ljudski pojavio, za novinu života večnoga; i početak dobijaše ono što je Bog pripremio. Zato se odasvud sve potresalo, jer se pripremalo uništenje smrti!

XX
1. Ako me Isus Hristos vašom molitvom udostoji, i bude volja (Božija), u drugom svitku (pismu) što ću vam napisati, opširnije ću vam izložiti ovaj započeti domostroj (Božiji) o Novom Čoveku Isusu Hristu, u Njegovoj veri i Njegovoj ljubavi, u Njegovom stradanju i vaskrsenju.
2. A naročito ako mi Gospod otkrije da se svi vi blagodaću zajedno okupljate u Ime (Hristovo), u jednoj veri i u Isusu Hristu, Koji je po telu iz plemena Davidova – Sinu Čovečijem i Sinu Božijem – da svi nepodeljenom mišlju slušate episkopa i prezvitere (sveštenike), lomeći jedan Hleb, koji je lek besmrtnosti, predohrana da nećemo umreti, nego svagda živeti u Isusu Hristu.

XXI
1. Ja sam životni otkup za vas i za one koje ste vi u čast Božiju poslali u Smirnu, odakle vam i pišem blagodareći Gospodu, ljubeći Polikarpa, kao i vas. Sećajte me se (u molitvama), kao i Isus Hristos vas.
2. Molite se za Crkvu u Siriji, odakle me vezanoga vode u Rim, mene koji sam poslednji od tamošnjih vernika, budući (ipak) udostojen da se nađem u časti Božijoj. Budite (mi) zdravi u Bogu Ocu i Isusu Hristu, zajedničkoj nadi našoj.

Poslanica Magnežanima

Ignjatije, Bogonosac,

(Crkvi) blagoslovenoj blagodaću Boga Oca u Hristu Isusu Spasitelju našem, u kome pozdravljam Crkvu koja je u Magneziji blizu Meandra, i želim (joj) u Bogu Ocu i u Isusu Hristu mnogo radosti.

I
1. Doznavši za veoma dobro ustrojstvo (vrlo skladan poredak) vaše po Bogu ljubavi, i radujući se (tome), odlučih da vam u veri Isusa Hrista uputim reč.
2. Jer udostojivši se bogodostojnog imena, u nošenju ovih okova, proslavljam Crkve (kroz koje prolazim), kojima želim sjedinjenje sa telom i -duhom Isusa Hrista, koji je naš svagdašnji Život, (sjedinjenje) vere i ljubavi, od koje nema ništa bolje, i što je najglavnije – (sjedinjenje) sa Isusom i Ocem (Jn. 17,21); u čemu, ako izdržimo svaki uticaj kneza ovoga veka (1 Kor. 2,6) i izbegnemo ga, zadobićemo Boga.

II
Udostojih se, pak, da vas vidim u licu Damasa, vašeg bogodostojnog episkopa, i dostojnih prezvitera Vase i Apolonija i saslužitelja moga đakona Zotiona, kojemu želim da se radujem (Kol. 1,7; Filim. 20), jer se povinuje episkopu kao blagodati Božijoj i sveštenstvu kao zakonu Isusa Hrista.

III
1. A i vama ne priliči da iskorištavate (zloupotrebljavate) uzrast (vašeg) episkopa (1 Tim. 4,12), nego, po moći Boga Oca, da mu ukazujete svako poštovanje, kao što sam (to) i prepoznao kod ovih svetih prezvitera (sveštenika), koji nisu iskoristili spoljašnji vid mladosti (njegove), nego mu se kao mudri po Bogu povinuju; ustvari ne njemu, nego Ocu Isusa Hrista – Episkopu sviju (1 Petr. 2,25). 2. U čast, dakle, Njega (Boga Oca), koji nas je zavoleo, dolikuje da slušamo (episkopa) bez ikakvog licemerja; jer (inače), ne kao da neko obmanjuje ovoga vidljivoga episkopa, nego misli da prevari onoga Nevidljivoga. Jer u ovom slučaju nije reč o telu, nego o Bogu koji i sve sakriveno vidi.

IV
Zato je potrebno ne samo da se nazivate Hrišćani, nego i da budete; kao što neki (čine suprotno): iako nazivaju (priznaju) episkopa, ustvari sve čine bez njega. A takvi mi se ne čine da su dobrosavestni, zato što ne bezbedno, po zapovesti (Božijoj), drže sabranja (okupljaju se na skupove).

V
1. Pošto pak stvari imaju svoj kraj, i predstoji (nam) oboje zajedno – i smrt i život (5 Mojs. 30,15; Sirah 15,17), svako će otići na svoje mesto (D.Ap. 1,25). (2) Kao što postoje i dve monete: jedna je Božija, a druga svetska (Mt. 22,19-21); i svaka od ih ima svoj utisnuti lik: nevernici – (lik) ovoga sveta, a verujući u ljubavi – lik Boga Oca kroz Isusa Hrista, kojega radi ako nismo gotovi dobrovoljno umreti u stradanju njegovom, nema u nama ni života njegovog (Rm. 6,5-11).

VI
1. Budući da sam u prethodno navedenim licima video sve mnoštvo (vaše) u veri, i zavoleo (vas), savetujem da se starate da u slozi Božijoj( u jednomislenosti Božijoj) činite sve, pod predsedništvom episkopa (koji je) na mestu Božijem, i prezvitera na mestu zbora apostolskog, i đakona, meni najdražih, kojima je poverena služba Isusa Hrista (Mt. 20,28), koji je pre vekova bio uz Oca i na kraju se javio (nama) (Jn. 1,18).
2. Svi vi, dakle, prihvativši jednu istu narav Božiju (ponašanje slično Bogu), poštujte jedan drugoga i neka niko ne gleda na bližnjega (samo) po telu, nego jedni druge u Isusu Hristu svagda ljubite. Neka među vama ne bude ičega što vas može razdeliti, nego se sjedinite sa episkopom i predsedavajućima – za obrazac i nauk besmrtnosti.

VII
1. Kao što, dakle, Gospod (Hristos), budući (sa Ocem) sjedinjen (Jn. 5,30; 10,30), ne učini ništa bez Oca, niti Sam sobom niti kroz Apostole, tako ni vi ne činite ništa bez episkopa i prezvitera (sveštenika), niti pokušavajte nešto što vam se nasamo čini umesno, nego (sve činite) na zajedničkom sabranju: jedna molitva, jedno moljenje, jedan um, jedna nada u ljubavi (Ef. 4,4-6), u čistoj radosti koja je Isus Hristos, od Koga nema ničega boljega. 2. Svi kao u jedan hram Božiji stičite se, kao na jedan žrtvenik, ka Jednome Isusu Hristu, koji je od Jednoga Oca proizišao i u Jednome jeste i otišao je (Jednome) (Jn.1,18; 8,42; 13,3).

VIII
1. Ne zavaravajte se tuđim učenjima niti starim pričama (bajkama), pošto su nekorisne (1 Tim. 1,4; 4,7; Tit. 1,14; 3,9); jer ako do sada živimo po Zakonu priznajemo (time) da nismo ni dobili blagodat. 2. Jer i božanstveni Proroci živeli su po Isusu Hristu. Zato su i bili gonjeni. Oni su bili nadahnjivani njegovom-blagodaću (1 Petr. 1,10-11) da uveravaju nepokorne da je Jedan Bog, koji je sebe objavio kroz Isusa Hrista, Sina svoga (Jevr, 1,1-3), koji je Reč njegova, proizišao iz tišine, koji je u svemu ugodio Onome koji Ga je poslao (Jn. 1,1,18; 8,29; Rm. 16,26).

IX
1. Ako su. dakle, oni koji su živeli u starim stvarima (u Starom Zavetu) došli u novinu nade, ne više subotujući (ne praznujući subotu), nego živeći po danu Gospodnjem. (praznujući nedelju) (Otkr.1,10 1 Kor.1,10), u koj je (dan) i život naš zasijao kroz Njega i smrt njegovu – što neki odriču – kojom tajnom mi primismo veru, te zato i stradamo da se nađemo učenici Isusa Hrista jedinoga Učitelja našeg (Mt. 23,8); 2. kako ćemo (onda) moći^živeti bez Njega, kad su i Proroci budući Duhom učenici (njegovi), očekivali Njega kao Učitelja? I zato Onaj, koga su oni pravedno očekivali, došavši vaskrsao ih je iz mrtvih.

X
1. Stoga, nemojmo biti neosetljivi za njegovu dobrotu (Rm. 2,4). Jer ako bi se On ugledao na nas, po onome što činimo, onda nas više ne bi bilo. Zato, postavši njegovi učenici, naučimo se živeti po Hrišćanstvu. Onaj, pak, koji se naziva drugim imenom preko ovoga (Hristovog), taj nije Božiji (D.Ap. 4,12).
2. Odbacite stoga, stari kvasac, koji je ostario i uskisao, i promenite se u novi_kvasac. koji je Isus Hristos (1 Kor. 5,6-8). Osolite se Njime da se ne pokvari neko od vas, jer ćete po mirisu biti provereni. (3) Nije umesno prizivati Isusa Hrista, a živeti po judejski. Jer nije hrišćanstvo poverovalo u Judaizam, nego Judaizam u Hrišćanstvo u kojem se ujedinio svaki jezik (narod) koji je poverovao u Boga (Fil. 2,11; Is. 66,18).

XI
1. A ovo (vam govorim), dragi moji, ne zato što doznadoh da su neki od vas takvi, nego, kao najmanji među vama, želim da se pričuvate da ne upadnete u zamku sujete, nego da se potpuno uverite u rođenje i stradanje i vaskrsenje (Hristovo), koje je bilo u vreme namesništva Pontija Pilata (1 Kor. 15,3-4; 1 Tim. 6,13), izvršeno istinski i sigurno od Isusa Hrista – Nade naše (1 Tim. 1,1), od koje neka niko od vas ne otpadne.

XII
Želim da vam se radujem u svemu (Filim. 20), ako budem dostojan. Jer iako sam vezan (okovan), nisam (ništa) naspram jednoga od vas odrešenih. Znam da se ne gordite, jer Isusa Hrista imate u sebi; i znam da kad vas hvalim, vi se većma smiravate, kao što je napisano: “Pravednik samoga sebe ukorava”(Priče 18,17).

XIII
1. Starajte se, zato, da se utvrdite u učenjima (dogmatima) Gospodnjim i Apostola (njegovih), te da “u svemu što činite – uspevate” (Psal. 1,3), telom i duhom, verom i ljubavlju, u Sinu i Ocu i Duhu, u početku i savršetku, sa vašim dostojanstvenim episkopom i sa dragoceno ispletenim duhovnim vencem vašeg sveštenstva i po Bogu đakona. 2. Podčinite se episkopu i jedni drugima, kao Isus Hristos Ocu po telu, i Apostoli Hristu i Ocu i Duhu, da bi bilo sjedinjenje i telesno i duhovno.

XIV
Znajući da ste ispunjeni Bogom, ukratko vam se obratih (ovom poukom). Sećajte me se u vašim molitvama, da Boga dostignem; (sećajte se) i Crkve u Siriji, odakle nisam dostojan ni nazvati se (1 Kor. 15,9). Jer potrebujem (molim za) vašu u Bogu sjedinjenu molitvu i ljubav – da se Crkva u Siriji udostoji da bude vašom Crkvom kao rosom osvežena.

XV
Pozdravljaju vas Efešani iz Smirne, odakle vam pišem, koji su (ovde) prisutni na slavu Božiju kao i vi; oni me u svemu uspokojiše, zajedno sa Polikarpom, episkopom Smirnjana. A i ostale Crkve čašću Isusa Hrista pozdravljaju vas.
Budite zdravi u slozi (u jednomislenosti) Božijoj, stekavši nepodeljen duh, koji je Isus Hristos.

Poslanica Smirnjanima

Ignjatije, Bogonosac,
Crkvi Boga Oca i ljubljenoga Isusa Hrista, pomilovanoj svakim blagodatnim darom, ispunjenoj verom i ljubavlju, ne lišenoj nijednog blagodatnog dara, bogodoličnoj i svetonosnoj, koja je u Smirni u Aziji, (želim) da se u besprekornom duhu i reči Božijoj veoma raduje.

I
1. Slavim Isusa Hrista Boga, koji vas je tako umudrio. Shvatio sam vas da ste savršeni u nepokolebljivoj veri, kao prikovani za krst Gospoda Isusa Hrista i telom i duhom (Gal. 2:19), i utvrđeni u ljubavi krvlju Hristovom, ispunjeni poverenjem u Gospoda našeg, koji je istinski iz roda Davidovog po telu (Rm. 1:3), Sina Božijeg, po volji i sili Božijoj rođenoga istinski od Djeve (Lk. 1:35), krštenoga od Jovana, da bi ispunio svaku pravdu (Mt. 3:15); 2. istinski u vreme Pontija Pilata i Iroda četvorovlasnika prikovanoga (na krst) za nas telom, od kojega smo ploda mi, od bogoblaženog stradanja njegovog; da bi vaskrsenjem „uzdigao znak” (znamenje) u vekove za svoje svete i verne, bilo (da su) među Judejima, bilo među neznabošcima, u jednome telu Crkve svoje (Ef. 1:2, 2:16, Kol. 1:18, 3:15).

II
Jer sve to pretrpeo je On radi nas – da se spasemo; i istinski je postradao, kao što je i istinski sebe vaskrsao. Ne kao što neki nevernici govore da je On postradao prividno (doketski) – sami su oni prividni , te kao što misle, tako će im i bita, njima koji su bestelesni i demonski.

III
1. Jer ja Njega (Hrista) i po vaskrsenju poznajem u telu i verujem takvoga. 2. I kada je došao učenicima koji su bili sa Petrom, rekao im je: „Dohvatite, opipajte me, i vidite da nisam bestelesni demon” (Lk. 24:36-39, Jn. 20:20-27). I odmah Ga dotaknuše i poverovaše, sjedinivši se sa telom njegovim i sa duhom. Zato su (posle) i smrt prezirali i našli se iznad smrti. 3. Štaviše, posle vaskrsenja On je sa njima zajedno jeo i pio kao telesan (Jn. 21:5-12, DAP 10:41), mada je duhovno sjedinjen sa Ocem (Jn. 10:30).

IV
1. A ovo vam poručujem, ljubljeni, znajući da i vi tako mislite. Ali vas predohranjujem od zverova u ljudskom liku, koje ne samo da ne treba primati (kod sebe), nego, ako je moguće, i ne sretati se (sa njima, 2 Jov.10), nego se samo moliti za njih, ne bi li se kako pokajali, što je teško. A od toga vlast ima Isus Hristos -istiniti život naš (Mt. 9:6, Fil. 1:21).
2. Jer ako je to (sve) učinio Gospod naš (samo) prividno, onda sam i ja prividno okovan! I zašto ja sebe samoga predadoh na smrt, u oganj, pod mač, pred zverove?! Ali, blizu mača – blizu (sam) Boga; između zverova – između Boga, samo (da je) u ime Isusa Hrista! Sve trpim da bih stradao zajedno sa Njime (Rm. 8:17), a ukrepljuje me On (Fil. 4:13), koji je postao savršeni Čovek.

V
1. Njega neki ne znajući odriču se, tačnije rečeno: od Njega su oni odrečeni, budući zastupnici (advokati) većma smrti negoli istine. 2. Njih nisu ubedila ni proroštva, ni zakon Mojsijev, niti pak Jevanđelje do sada, ni stradanja (za Hrista) svakoga od nas pojedinačno. Jer oni i o nama to isto (tj. prividno) misle. Jer šta meni neko koristi, ako me hvali, a Gospoda moga huli ne priznajući Ga telonoscem ? Onaj koji to ne priznaje (tj. ovaploćenog Hrista), sasvim Ga poriče, budući (sam) smrtonosac. 3. A njihova imena ne nameravam ni da napišem, jer su nevernička. Štaviše, neka mi ne bude (potrebe) ni da ih spominjem, dok se ne pokaju stradanju (Hristovom), koje je naše vaskrsenje.

VI
1. Neka se niko ne vara (1. Kor. 15:33): i nadnebeska bića, i slava Anđela, i načalstva vidljiva i nevidljiva, ako ne poveruju u krv Hristovu (Kol. 1:16-20), i njima će se suditi. “Ko može primiti, neka primi!” (Mt. 19:12). Neka se niko ne gordi mestom (položajem), jer sve (i sva) je – vera i ljubav (Gal. 5:6), od kojih nema ništa važnije. 2. Upoznajte dobro te koji drugačije uče o blagodati Isusa Hrista koja je došla nama, (da vidite) kako su oni suprotni volji (misli) Božijoj. Njima nije stalo za ljubav, ni za udovicu, ni za siroče, ni za nevoljnika (Jak. 1:27), ni za vezanoga ili odrešenoga, ni za gladnoga ili žednoga.

VII
1. Od Evharistije (Liturgije) i molitve oni se udaljuju (Jevr. 10:25), jer ne priznaju da je Evharistija telo Spasitelja našeg Isusa Hrista (Jn. 6:51-56), koje je za naše grehe postradalo, koje je Otac dobrotom (svojom) vaskrsao (Gal. 1:1). Oni, dakle, koji protivureče daru Božijem (Jn. 4:10) – umiru diskutujući . A bolje bi im bilo da imaju ljubavi, da bi i vaskrsnuli. 2. Zato je dobro udaljavati se od takvih (Rm. 16:17, Tit. 3:10, 2. Jov. 10), i ni nasamo ni zajedno (na skupu) o njima govoriti, nego paziti na Proroke i naročito na Jevanđelje, u kojem nam je stradanje objavljeno i vaskrsenje savršeno ispunjeno. A podele izbegavajte kao početak (svih) zala.

VIII
1. Svi sledujte episkopu, kao Isus Hristos Ocu, i sveštenstvu kao Apostolima, a đakone poštujte kao Božiju zapovest.
Neka niko bez episkopa ne radi bilo šta što se odnosi na Crkvu. Ona Evharistija (Liturgija) neka se smatra sigurnom koja je pod episkopom (tj.koju vrši episkop), ili ako kome on dozvoli. (2) Tamo gde se pojavi episkop, tamo neka bude i mnoštvo naroda (- svi verni), kao što tamo gde je Isus Hristos, tamo je i saborna ( – katoličanska) Crkva. Nije dozvoljeno bez episkopa ni krštavati, ni agape (večere ljubavi, Juda 12) svršavati, nego ono što on odobri, to je i Bogu ugodno – da (vam) sve što činite bude sigurno i pouzdano.

IX
1. Razborito je nadalje trezniti se i, dok još imamo vremena, pokajati se Bogu (DAP 26:20). Dobro je znati Boga i episkopa. Ko poštuje episkopa, toga Bog poštuje; ko tajno od episkopa nešto (u Crkvi) radi – služi đavolu.
2. Neka vam sve izobiluje u blagodati, jer ste dostojni. U svemu ste me uspokojili, i vas (neka uspokoji) Isus Hristos. Zavoleli ste me i otsutnog i prisutnog. Neka vas Bog nagradi, kojega radi sve podnoseći – zadobićete Ga.

X
1. Filona i Rea Agatopusa (Dobronogog), koji me pratiše radi reči Božije, dobro učiniste što ih primiste kao đakone Hrista Boga, koji i blagodare Gospodu za vas, jer ste ih ugostili na svaki način. Ništa vam (zaista) neće propasti.
2. Žrtva (i zalog) za vas su duh moj i okovi moji, koje vi ne prezreste, niti ih se postideste (2. Tim. 1:16). Neće se ni vas postideti savršena vera – Isus Hristos (Jevr. 12:2).

XI
1. Vaša molitva otišla je na Crkvu u Antiohiji u Siriji, odakle vezan bogodoličnim okovima sve pozdravljam, mada nisam dostojan otuda biti, jer sam poslednji između njih (1. Kor. 15:9). Ali sam po volji (Božijoj) udostojen, ne po savesti, nego po blagodati Božijoj, za koju molim da mi se savršena daruje, da vašom molitvom Boga dostignem (zadobijem).
2. A da vam delo bude savršeno i na zemlji i na nebu, priliči (vam) da u čast Božiju vaša Crkva izabere bogoposlanika da on, otišavši do Sirije, izrazi njima radost (čestita im) što (sada) imaju mir i što su povratili svoju veličinu ( – ugled) i što im je vaspostavljeno telo njihovo (- crkvena zajednica).
3. Čini mi se, dakle, stvar dostojna da se pošalje neko od vaših sa pismom da (tamo) uzme udela u proslavljanju (Boga) za vedrinu ( – spokoj) koja im je po Bogu nastupila i što je (tamošnja Crkva) već stekla (mirno) pristanište, po molitvi vašoj. Savršeni budući, savršeno i mislite (Fil. 3,15). Jer kad hoćete dobro da činite, Bog je gotov da vam to i daruje.

XII
1. Pozdravlja vas ljubav braće koji su u Troadi, odakle vam i pišem po Vuru, kojega ste zajedno sa Efešanima, braćom vašom, poslali sa mnom, koji me je u svemu uspokojio. A trebalo bi da se svi na njega ugledaju, jer je obrazac đakonstva (služenja) Božijeg. Neka ga blagodat (Božija) nagradi za sve. 2. Pozdravljam bogodostojnog episkopa (vašeg) i bogoprilično sveštenstvo i saslužitelje moje đakone (Kol. 4:7), i sve ponaosob, i sve zajedno, u ime Isusa Hrista, i tela njegovog i krvi, i stradanja i vaskrsenja, i telesnog u duhovnog jedinstva Božijeg i vašeg. Blagodat vam, milost, mir i trpljenje zauvek (2 Jov. 3).

XIII
1. Pozdravljam domove braće moje sa ženama i decom, i devstvenice, nazvane udovice. Budite mi zdravi u sili Duha (Svetog). Pozdravlja vas Filon, koji je sa mnom. 2. Pozdravljam dom Tavijin, kojoj molitveno želim da, se utvrđuje verom i ljubavlju, i telesnom i duhovnom. Pozdravljam Alku, ljubljeno mi ime, i Dafnosa nauporedivog, i Evtekna, i sve poimence.

Budite zdravi u blagodati Božijoj.

Poslanica Tralijancima

Ignjatije, Bogonosac, omiljenoj Bogu, Ocu Isusa Hrista, Crkvi svetoj koja je u Traliji u Aziji, izabranoj i bogodostojnoj, mirujućoj u telu  i duhu stradanjem Isusa Hrista – Nade naše u vaskrsenje u Njemu, koju (Crkvu) i pozdravljam u punoći na apostolski način i želim (joj) mnogo radosti.

I
1. Poznao sam vas da imate u trpljenju besprekoran i nepodeljen razum (διάνοιαν = misao), ne po navici, nego po prirodi, kao što mi je javio Polivije, episkop vaš, koji je voljom Božijom i Isusa Hrista došao u Smirnu i tako se obradovao sa mnom, okovanim u Hristu Isusu, da sam u njemu video sve vaše mnoštvo (τό πάν πλήθος = svu crkvenu punoću).
2. Primivši, dakle, preko njega (vašu) po Bogu naklonost, proslavih (Boga) , jer vas nađoh, kako i doznadoh, da ste Božiji podražavaoci.

II
1. Jer kada se episkopu povinujete kao Isusu Hristu, izgledate mi da ne živite po čoveku, nego po Isusu Hristu, umrlome radi nas, da biste (vi), poverovavši u smrt Njegovu, izbegli umirane. 2. A potrebno je, da ništa bez episkopa ne radite, kao što i činite, nego da se povinujete (njemu) i sveštenstvu kao Apostolima Isusa Hrista – Nade naše, u Kome ćemo se naći da živimo. 3. A treba i đakoni, koji su služitelji tajana (μυστηρίων) Isusa Hrista, da na svaki način svima ugađaju. Jer nisu služitelji (διάκονοι) jelima i pićima, nego sluge (ύπηρέται) Crkvi Božijoj. Zato treba da se čuvaju od optužbi (na njih) kao od vatre.

III
1. Tako isto (i vi) svi poštujte đakone kao Isusa Hrista, kao i episkopa, koji je slika (τύπον) Očeva, a prezvitere (sveštenike) kao sabor (συνέδριον) Božiji i kao skup (συνέδριον) Apostola: bez ovih se Crkva ne naziva (bez njih nema Crkve). 2. O njima, uveren sam, da i vi tako mislite. Jer primer vaše ljubavi dobio sam, i imam sa mnom, u vašem episkopu, čije već i samo ponašanje (κατάστημα = stav, pojava) velika je pouka, a krotost je njegova snaga; za kojega mislim da ga i bezbožnici uvažavaju. 3. Ljubeći vas štedljiv sam (u rečima), jer bih mogao da (vam) o njemu pišem određenije (συντονώτερον = opširnije). Nisam (ipak) tako navikao da, budući sam osuđenik, zapovedam vama kao apostol.

IV
1. Mnogo šta zamišljam po Bogu, ali sebe umeravam, da en bih u hvaljenju propao. Jer sada treba većma da se bojim, i ne obraćam pažnju na one koji me pogorđuju. 2. Jer oni koji mi (pohvalno) govore, šibaju me. Jer volim da postradam (za Hrista), ali ne znam da li sam dostojan. Revnost (u meni) nije primetna za mnoge, ali utoliko me više spopada. Zato mi je potrebna krotost, kojom se pobeđuje knez ovoga sveta (đavo).

V
1. Zar vam ne bih mogao pisati o nebeskim stvarima? Ali, bojim se da, kao još maloj deci, ne predložim vam štetu, i vi, oprostite mi, ne mogući smestiti (progutati), zadavili bi se. 2. Jer i ja, ni time što sam okovan (za Hrista) i što mogu shvatiti (νείν) nadnebeske stvari i anđelske stepene i činovi načalstava, „i vidljivo i nevidljivo”, ipak i pored toga još nisam učenih (Hristov). Jer nam još mnogo nedostaje, da nam ne bi Bog nedostajao.

VI
1. Zato vas molim, ne ja nego ljubav Isusa Hrista: upotrebljavajte samo hrišćansku hranu (pravu veru), a klonite se tuđeg bilja, koje je jeres. 2. Ti (jeretici) su oni koji sebi sa strane upliću isusa Hrista, izdajući se (tako) za dostojne poverenja, dajući kao smrtni otrov pomešan sa medovinom – koji neznalica rado uzima – u zlom zadovoljstvu smrti.

VII
1. Zato se čuvajte takvih. A to će biti ako se ne gordite i a ko ste neodeljeni od Isusa Hrista Boga i od episkopa (vašeg) i od uredaba (ustanova) apostolskih. 2. Ko je unutar žrtvenika (unutar Liturgije) taj je čist, a ko je izvan žrtvenika nije čist; to jest, ona koji mimo episkopa i sveštenstva i đakona čini nešto, taj nije čiste svesti.

VIII
1. (Pišem vam ovo) ne kao da sam doznao da među vama ima tako nešto, nego vas kao ljubljene mi predupređujem, proviđajući unapred zamke đavolove. Vi pak, odenuvši se u krotost obnoviste se u veri, koja je telo Gospodnje, i u ljubavi, koja je krv isusa Hrista. 2. Niko od vas neka nema bilo šta na bližnjega svoga. Ne dajite povoda neznabošcima, da ne bi, zbog malobrojnih nerazumnika, ružilo se sve u Bogu mnoštvo (vernih) (τό έν Θεώ πλήθος). Jer te[ko onome, (veli Pismo), zbog koga se, iz sujete, Ime moje ruži od nekih.

IX
1. Zato, začepite uši kad vam neko govori mimo Isusa Hrista, Koji je iz roda Davidova, od Marije (Djeve), Koji se istinski rodio, i jeo i pio istinski, progonjen za vreme Pontija Pilata, istinski razapet i postradao, dok su (sve to) posmatrala nebeski i zemaljska i podzemna (bića i tvari); 2. Koji je i istinski vaskrsao iz mrtvih, jer Ga je podigao Otac Njegov, Koji će Otac Njegov na sličan način i nas, koji Mu verujemo, tako podići (vaskrsnuti) u Isusu Hristu, bez Kojega nemamo istinskog života.

X
1. Ako je, pak On postradao (samo) prividno, kao što neki bezbožnici to jest neverujući govore, – budući sami oni prividni, zašto sam onda ja u okovima i zašto želim da se sa  zverovima borim? Uzalud, dakle, umirem! Zar, dakle, Gospoda ugonim u laž?!

XI
1. Nego, izbegavajte te zle parazitske izdanke, koji rađaju smrtonosni plod, kojega čim neko okusi odmah umire. Jer takvi nisu sadnica Očeva. 2. Jer kad bi (to) bili, pokazali bi se (kao) grane krsta i plod bi njihov bio nepropadljiv. Ovim (krstom) On (Hristos) poziva vas u Svojem stradanju, pošto ste udovi (μέλη = članovi) Njegovi. Jer ne može se glava roditi posebno bez udova, jer je Bog obećao sjedinjenje (glave i udova), koje je (sjedinjenje) On Sam.

XII
1. Pozdravljam vas iz Smirne zajedno sa prisutnim mi Crkvama Božijim, koje su me u svemu utešile i telom i duhom. 2. Umoljavaju vas moji okovi, koje nosim radi Isusa Hrista, želeći da Boga zadobijem; ostanite u međusobnoj slozi (όμονία = jednomislenosti) i u zajedničkoj molitvi. A vama svakome ponaosob, i naročito prezviterima (sveštenicima), priliči da radost pružate episkopu u čast Oca Isusa Hrista i Apostola. 3. Molitveno vam želim da me u ljubavi poslušate, da ne bih, pišući, bio među vama za svedočanstvo (protiv vas).  A i za mene molite se, jer potrebujem ljubav vašu u milosti Božijoj, da bih bio udostojen nasleđa (τού κλήρου = udela), koje stremim da dostignem, da se ne bih našao nedosojan.

XIII
1. Pozdravlja vas ljubav Smirnjana i Efešana. Spominjite u vašim molitvama Crkvu u Siriji, odakle nisam dostojan ni nazvati se, jer sam poslednji (έσχατος) između njih. 2. Budite zdravi u Isusu Hristu, povinujući se episkopu kao zapovesti (Božijoj), a tako isto i sveštenstvu. I svaki međusobno jedan drugoga ljubite nepodeljenim srcem. 3. Posvećute se (žrtvujte se) za vas duh moj, ne samo sada, nego i kada Boga zadobijem. Jer još sam pod opasnošću, ali je veran Otac u Isusu Hristu da ispuni moju molbu, i vašu, u Kome da se nađete besprekorni (άμωμοι = neporočni).

Poslanica Filadelfijcima

Ignjatije Bogonosac, Crkvi Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista koja je u Filadelfiji u Aziji, pomilovanoj i utvrđenoj u slozi (jednomislenosti) Božijoj i obradovanoj nepodeljeno u stradanju Gospoda našeg i vaskrsenju Njegovom sasvim uverenoj (πεπληροφορημένι = ispunjenoj) u svakoj milosti, koju pozdravljam u krvi Isusa Hrista; koja (Crkva) je radost večna i postojana, osobito ako (svi) budu u jedno (έν ένί ώσιν) sa episkopom i onima s njime prezviterima i đakonima, koji su svedočeni u veri (γνώμη = misli) Isusa Hrista, koje je On po svojoj volji učvrstio u sigurnosti Duhom Svojim Svetim.

I
1. Ovoga episkopa (vašeg) poznadoh da je ne od sebe, ni kroz čoveka stekao službu koja se odnosi na zajednicu, niti po taštini, nego ljubavlju Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista; čijoj se krotosti (τήν έπιείκειαν = snishodljivosti) divim, koji ćuteći može više (reći) od taštih govornika. 2. Jer je dobro usklađen sa zapovestima (Gospodnjim) kao gitara sa strunama, Zato i pohvaljuje duša moja njegovu veru (γνώμην) u Boga, poznavši da je vrlinska i savršena, njegovu postojanost i njegovu negnevljivost u svakoj krotosti Boga Živoga.

II
1. Zato, deco svetlosti Istine, bežite od podela i od zlih nauka (κακοδιαδασκαλίας). A tamo gde je pastir (episkop), tamo sledujte kao ovce (Hristove).  2. Jer mnogi vuci (naizgled) dostojni poverenja, zlim zadovoljstvima zarobljuju one koji trče k Bogu, ali takvi u vašem jedinstvu neće imati mesta.

III
1. Udaljavajte se od zloga rastinja, koje ne obdelava Isus Hrists, jer oni nisu sadnica Očeva. 2 Ne kao da kod vas nađoh podelu, nego pročišćavanje. Jer oni koji su Božiji i Isusa Hrista, oni su sa episkopom; i oni koji, pokajavši se, priđu jedinstvu Crkve, i oni će biti Božiji, da bi po Hristu Isusu živeli. 3. „Ne varajte se, braćo moja”, ako ko sleduje raskolniku, „Carstvo Božije neće naslediti”. Ako ko ide za tuđinskim mišljenjem, taj se en slaže sa stradanjem (Hristovim).

IV
1. Zato, starajte se da (svi) učestvujete u jednoj Evharistiji (Liturgiji), jer je jedno telo Gospoda našeg Isusa Hrista i jedna čaša za sjedinjenje krvi Njegove, jedan (je) žrtvenik, kao što je i jedan episkop zajedno sa sveštenstvom i đakonima, mojim saslužiteljima – da biste sve što činite činili po Bogu.

V
1. Braćo moja, vrlo sam razdragan ljubeći vas i veoma se radujući utvrđujem vas; ustvari ne ja, nego Isus Hristos, radi Kojega okovan većma se bojim, jer sam još nesavršen, ali će me vaša molitva usavršiti u Bogu, da bih u udelu (nasleđu), u kojem sam pomilovan, uspeo; pribegavajući Jevanđelju kao telu Isusovom i Apostolima kao prezviterijumu (sveštenstvu) Crkve. 2. A i Proroke (starozavetne) ljubimo, zato što su i oni objavljivali za Jevanđelje i u Njega (Hrista) su se nadali i Njega očekivali, u Kojeg i poverovavši spasli su se, budući u jedinstvu Isusa Hrista – sveti (ljudi) dostojni ljubavi i dostojni divljenja, od Isusa Hrista posvedočeni i ubrojani u Jevanđelje zajedničke Nade.

VI
1. A ako vam neko tumači (propagira) Judaizam, nemojte ga slušati. Jer bolje je od čoveka (obrezanog) slušati Hrišćanstvo, nego od neobrezanog Judaizam. A ako obojica ne govore o Isusu Hristu, oni su mi kao kamenje (nadgrobno) i grobovi mrtvih, na kojima su samo ispisana imena ljudi, 2. Bežite, zato, od zloveština (magijskih radnji) i zamki kneza ovoga veka (đavola), da ne biste, pridavljeni njegovim shvatanjem, oslabili u ljubavi; nego svi (budite) zajedno (έπί τό αύτό = na istom sabranju) nepodeljenoga srca. 3. A Blagodarim Bogu mome što sam dobre savesti među vama, i ne može se niko pohvaliti, ni tajno ni javno, da sam nekome bio na teretu u malome ili u velikome. A i svima kojima sam govorio, molitveno želim da im to ne bude za svedočanstvo (protiv njih).

VII
1. Jer, iako su me neki hteli po telu obmanuti, no Duh (Sveti) se ne vara budući da je od Boga. Jer (Duh) „zna odakle dolazi i kuda ide” i skriveno iznosi na videlo. Povikao sam, budući među vama; govorih velikim glasom, glasom Božijim; Držite se episkopa i sveštenstva i đakona! 2. Neki pak podozrevali su me da sam to govorio zato što sam provideo odeljivanje nekih; a svedok mi je Onaj radi Kojeg sam okovan da to nisam doznao od tela ljudskog, nego je Duh objavio, govoreći ovo:
Bez episkopa ništa ne činite, telo svoje kao hram Božiji čuvajte, jedinstvo ljubite, podele izbegavajte, podražavaoci Isusa Hrista budite, kao što je i On Oca Svoga!

VIII
1. Ja, dakle, činjah svoje kao čovek gotov (potpuno spreman) za jedinstvo, a gde je podela i gnjev, Bog (tu) ne obitava. Svima pak koji se kaju, Gospod oprašta, ako se pokaju za jedinstvo Božije i sabor episkopov. Verujem blagodati Isusa Hrista da će On razrešiti oda vas svaku svezu (greha). 2. A vas molim da ništa ne činite po svadljivosti, nego po hristonauci. Jer sam čuo da neki govore: Ako ne nađem (potvrde) u arhivima (starim spisima, tj. Starom Zavetu), neću verovati u Jevanđelje. I kad im ja rekoh: Napisano je! – oni mi rekoše: Tek predstoji! (Treba dokazati). A meni su arhivi – Isus Hristos; neprikosnoveni arhiv – Krst Njegov i smrt i vaskrsenje Njegovo i vera kroz Njega, čime žekim, po vašoj molitvi, da se opravdam.

IX
1. Dobri su i sveštenici (starozavetni), ali je bolji Prvosveštenik (Novog Zaveta), Kome je poverena Svetinja nad svetinjama, Kome jedinom su poverene tajne Božije; On je Vrata Očeva, kroz koja ulaze Avram i Isak i Jakov i Proroci i Apostoli i Crkva. Sve to u jedinstvo Božije. 2. Ali Jevanđelje ima nešto izuzezno: Dolazak (τήν παρουσίαν) Spasitelja, Gospoda našeg Isusa Hrista, Njegovo stradanje i vaskrsenje. Jer ljubljeni Proroci javljali su za Njega, a jevanđelje je sinteza besmrtnosti (savršenstvo nepropadljivosti). Sve zajedno dobro je, ako se u ljubavi veruje.

X
1. Pošto mi je, po molitvi vašoj i po ljubavi (milosrđu), koje imate u Hristu Isusu, javljeno da Crkva u Antiohiji Sirijskoj miruje, priliči vama kao Crkvi Božijoj da izaberete (jednog) đakona da, poslan tamo, izvrši Božije poslanje (misiju) – da im izrazi radost što su zajedno sabrani, te da se proslavi Ime (Hristovo). 2. Blažen je u Isusu Hristu onaj koji će se udostojiti takve službe, a i vi ćete se proslaviti. Ako vi to hoćete, nije vam nemoguće (učiniti) za Ime Božije, kao što i obližnje Crkve poslaše episkope, a druge prezvitere i đakone.

XI
1. A što se tiče Filona, đakona iz Kilikije, muža posvedočenog, koji mi i sada služi u reči Božijoj, zajedno sa Reom Agatopusom (Dobronogim), mužem izabranim, koji odričući se života prati me od Sirije, oni vam i svedoče, a ja Bogu blagodarim za vas, da ste ih primili, kao i Gospod vas. Oni pak koji su ih ponizili, neka bi se iskupili blagodaću Isusa hrista. 2. Pozdravlja vas ljubav braće koji su u Troadi, odakle vam i pišem po Vuru, poslanome zajedno sa mnom od Efešana i Smirnjana, iz razloga počasti. Neka njih počasti Gospod Isus Hristos, u Koga se nadaju telom, dušom, duhom, verom, ljubavlju, slogom (jednomislenošću).
Budite zdravi u Hristu Isusu – zajedničkoj Nadi našoj.

Poslanica Polikarpu Smirnskom

Ignjatije, Bogonosac, Polikapru, episkopu Crkve Smirnjana – ili bolje; episkopovanom od Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista, – (želim) da se mnogo raduje.

I
1. Prihvativši tvoju u Bogu veru, utvrđenu kao na nepokolebivoj steni, veoma slavim (Boga), udostojivši se tvoga neporočnog lica, koje u Bogu žarko želim. 2. Molim te blagodaću, kojom si obučen (kao episkop), da pojačaš tvoje tečenje (podvig) i sve umoljavaš da se spasavaju. Opravdaj svoje mesto (položaj) svakim staranjem, i telesnim  i duhovnim. Staraj se za jedinstvo (Crkve), od kojeg nema ničeg boljeg. Sve (ljude) podnosi, kao Gospod tebe; svima budi trpeljiv u ljubavi, kao što i činiš. 3. Neprestano se posvećuj molitvama; traži (od Boga) mudrost veću nego što imaš; bdij (uvek) stekavši duh neuspavljiv. Priznaj svakoga ponaosob po jednonaravi Božijoj; nosi bolove svih kao savršeni podvižnik, jer gde je veći trud, veća je i dobit.

II
1. Ako voliš (samo) dobre učenike, nema ti zasluge; bolje one lošije pokoravaj krotošću. Ne leči se svaka rana jednom istom oblogom. Jače upale smiruj vlažnim oblogama. U svemu budi mudar kao zmija i bezazlen svagda kao golub. Zato si i telesan i duhovan, da bi ono što licem vidiš milovao, a ono što je nevidljivo traži (od Boga) da ti se otkrije, da niučemu nemaš nedostatka i da u svakom blagodatnom daru izobiluješ. 3. Vreme (ovo) traži te, kao krmanoši vetrove i kao burom vitalni pristanište, da bi se Bog dostigao. Budi bodar kao borac Božiji; cilj (i nagrada) je – besmrtnost i život večni, za koji si i ti uveren. U svemu sam ti ja žrtva (i zalog), i okovi moji koje si zavoleo.

III
1. Oni koji izgledaju dostojni poverenja, a drugačiju nauku uče, neka te ne zbunjuju. Stoj čvrsto kao nakovanj koga udaraju. Podvig je velikog borca da prima udarce i pobeđuje. Naročito pak mi treba sve da podnosimo radi Boga, da bi i On nas podnosio. 2. Budi još revnosniji nego što si. Vremena prepoznavaj. Očekuj Onoga iznad vremena – Vanvremenoga; Nevidljivoga, Koji je radi nas vidljiv; Nedodirljivoga, Nestradalnoga, Koji je radi nas stradalan; Koji je radi nas sve i sva pretrpeo!

IV
1. Udovice neka ne budu zapostavljene; posle Gospoda, ti im budi staratelj. Ništa (u Crkvi) neka ne bude bez tvoga mišljenja (volje), niti ti čini išta bez Boga, kao što i ne činiš. Budi postojan. 2. Neka sabranja (liturgijski skupovi) budu češći, sve (verne) pozivaj po imenu. 3. ne preziri robove i robinje, ali i oni neka se ne preuznose, nego neka u slavu Božiju većma služe, da bi bolju slobodu od Boga dobili. neka ne sabiraju (novac) od zajednice da bi se oslobodili, da ne bi postali robovi pohlepe.

V
1. Beži od zloveština (magijskih radnji), i većma govori protiv njih. Sestre moje (hrišćanke) poučavaj da ljube Gospoda i da budu zadovoljne svojim supruzima, telom i duhom. Tako isto i braći mojoj (hrišćanima) savetuj u ime Isusa hrista da ljube supruge (svoje) kao Gospod Crkvu. 2. Ako ko može ostati u čednosti u čast tela Gospodnjeg, neka ostane, bez hvalisanja. Ako se hvali, propada; ako ko to (drugi) dozna, osim episkopa, pokvario je (svoj podvig). A oni koji se žene i koji se udaju, treba sa saglasnošću episkopa da stupaju u sjedinjenje (braka), da im brak bude po Gospodu, a ne po pohoti. Sve neka bude na čast Božiju.

VI
1. Držite se episkopa, da i Bog vas drži. Ja sam žrtva (i zalog) onima koji se povinuju episkopu, prezviterima (sveštenicima), đakonima, i neki mi bude da zajedno sa njima imam udeo kod boga. Satrudite se međusobno, sapodvizavajte se, sapomažite se, sastradavajte; ležite i ustajte zajedno, kao Božiji domoupravitelji i pomoćnici i služitelji. 2. Ugađajte Onome za Koga vojujete, od Koga ćete i platu dobiti; neka se niko ne nađe dezerter. Neka vam krštenje ostane kao oružje, vera kao kaciga, ljubav kao mač, trpljenje kao oklop. Depoziti vaši neka budu dela vaša, da i dobitke svoje dostojne dobijete. Budite dugotrpeljivi među sobom sa krotošću, kao što je i Bog (prema) vama. Žarko želim da vam se uvek radujem.

VII
1. Pošto je Crkva u Antiohiji u Siriji, kako mi je javljeno, (ponovo) u miru, zbog molitve vaše, i ja postadoh raspoloženiji u bezbrižnosti Božijoj, ako stradanjem Boga zadobijem (dostignem) – da se u vaskrsenju nađem vaš učenik. 2. Potrebno je, Polikarpe bogoblaženjejši, sazvati bogodolični sabor i izabrati nekoga kojega imate kao vrlo voljenoga i neumornoga, koji se može nazvati Božiji poslanik, i njega opunomoćiti da otide u Siriju i proslavi (sa njima) vašu neumornu ljubav, na slavu Božiju. 3. Hrišćanin nema vlasti nad sobom, nego se Bogu posvećuje. To delo Božije je i vaše, kada ga potpuno dovršite. Jer sam blagodaću uveren da ste spremni za (to) dobročinstvo, koje pripada bogu. Zato, znajući vašu spremnost za istinu, zamolih vas sa (ovo) malo reči.

VIII
1. Pošto ne mogah napisati svima Crkvama, zbog iznenadnog otplovljenja iz Troade u Neapolis (Kavalu), kao što volja zapoveda, ti (Polikarpe) napiši Crkvama koje su ispred (na Istoku), pošto imaš Božiju veru, da i one to isto učine: one koje mogu da pošalju pešake (lično), a druge (da pošalju) pisma preko tvojih poslanika, da se (tako svi) proslavite večnim delom, kao što si i dostojan. 2. Pozdravljam sve po imenu, i suprugu Epitropovu sa svim domom njenom i decom. Pozdravljam ljubljenoga mi Atala. Pozdravljam onoga koji će biti udostojen da ide u Siriju. Neka blagodat svagda bude sa njim, i sa Polikarpom koji će ga poslati. 3. Molitveno vam želim da svagda budete zdravi u Bogu našem Isusu Hristu, u Kome i da ostanete u Božijem jedinstvu i episkopstvu. Pozdravljam Alku, ljubljeno mi ime. Budite zdravi u Gospodu.

 

Stradanje Svetog Ignjatija (Tekst iz 4. vijeka)

Kada je Trajan nasledio vlast Rimljana, (tada) beše Ignjatije, učenik Apostola Jovana, muž u svemu apostolski, i upravljaše pažljivo Crkvom Antiohijskom. On je tek bio prebrodio stare nevolje mnogih gonjenja iz vremena Domicijana i, kao dobar krmanoš, rukovodstvom molitve i posta i stalnim poučavanjem i duhovnim bodrenjem, suprotstavljaše se protivnoj buri, bojeći se da ne izgubi nekoga od malodušnih ili neiskusnijih (vernika)…

Pošto je gonjejne za kratko prestalo, on se radovao nepokolebljivosti Crkve, ali je u sebi negodovao što (sam) još nije dostigao istinsku ljubav prema Hristu, niti savršeno zvanje učenika (Gospodnjeg). Jer, podrazumevao je da ispovedništvo, koje bi bilo kroz mučeništvo, da ga ono većma približava Gospodu. I tako, ostavši još malo godina na čelu Crkve i osvetljujući, poput božanske svetiljke, um svakoga (vernika) tumačenjem Božanskih Pisama, postigao je (na kraju) ono što je želeo.

Jer kad potom Trajan, devete godine svoga carovanja (107. g), pogordivši se pobedom nad Skitima i Dačanima i mnogim drugim narodima, i smatrajući da mu od potpunog pokoravanja izbegava još (samo) bogopobožni sabor hrišćana, počeo je da preti da će (hrišćani) podneti gonjenje ako ne pristanu da se sa svima narodima potčine služenju demonima, te je prinuđavao sve koji pobožno žive ili da prinesu žrtve ili da umru. Tada, dakle, ovaj hrabri Hristov vojnik, pobojavši se za Crkvu Antiohijaca, otide dobrovoljno pred Trajana, koji je u to vreme boravio u Antiohiji a nameravao da krene na Jermeniju i Parćane (Persijance).

A kada on stade pred cara Trajana, ovaj mu reče: „Ko si ti, zli demone, koji nastojiš da naše naredbe prestupiš: uz to preubeđuješ i druge da zlo poginu?” Ignjatije odgovori: „Niko Bogonosca ne naziva kako demonom (zlim demonom), jer su demoni odstupili od slugu Božijih. Ako pak misliš da sam ja njima opak i nazivaš me zlim prema demonima, onda se slažem. Jer imajući Hrista, Cara Nebeskoga, ja uništavam njihove zamke”. Trajan reče: „A ko je Bogonosac?” Ignjatije odgovori: „Onaj koji ima Hrista u sebi”, Trajan reče: „A zar mi tebi po pameti izgledamo da nemamo bogove, kojima se i koristimo kao pomoćnicima protiv neprijatelja?” Ignjatije reče: „Varaš se, nazivajući demone bogovima neznabožaca, jer je Jedan Bog, Koji je stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; i Jedan je Hristos Isus, Sin Božiji Jedinorodni, čije Carstvo žarko želim”. Trajan reče: „Govoriš o Onome koji je raspet u vreme Pontija Pilata?” . Ignjatije reče: „O Njemu Koji je raspeo moj greh, zajedno sa pronalazačem njegovim, i Koji je svaku obmanu i zlobu demonsku osudio pod noge onih koji Ga u srcu nose”. Trajan reče: „Ti, dakle, u srcu nosiš Raspetoga?” Ignjatije reče: „Da, jer je napisano: Useliću se u njih, i živeću u njima”. Trajan odluči: „Naređujem da Ignjatije, koji govori da u sebi nosi Raspetoga, bude vezan i od strane vojnika odveden u veliki Rim da bude hrana zverovima na uveseljavanje demosa (naroda)”.

Sveti Mučenik, čuvši tu odluku, sa radošću uzviknu: „Zahvaljujem Ti, Gospode, što si me udostojio počastvovati savršenom ljubavlju prema Tebi, svezavši me gvozdenim okovima zajedno sa Apostolom Tvojim Pavlom”. Rekavši to i sa veseljem primivši okove na sebe, on se pomoli najpre za Crkvu i predavši je sa suzama Gospodu, pa kao dostojanstveni ovan, predvodnik dobroga stada, bi zgrabljen od zverske grubosti vojničke i poveden u Rim da ga krvoločne zveri prožderu.

Tako, sa velikom gotovošću i radošću, želeći da postrada (za Hrista), siđe iz Antiohije u Selevkiju i odatle bi vožen lađom. Došavši sa mnogim naporom u grad Smirnjana, on s velikom radošću siđe iz lađe i pohita da vidi Polikarpa, episkopa Smirnjana, koji je zajedno sa njim bio slušalac (đak), jer su ranije bili učenici svetog Apostola Jovana. Sišavši do njega i priopštivši sa njegovim duhovnim darovima, i hvaleći se okovima (za Hrista), moljaše (ih) da se s njegovom namerom (stradanja) sapodvizavaju; i naročito (moljaše) svu Crkvu zajedno, jer su Svetoga, preko episkopa i prezvitera i đakona, primili u posetu gradovi i Crkve u Aziji, hitajući svi k njemu da bi na neki način dobili deo duhovnoga dara; i posebno (moljaše) svetog Polikarpa (da umoli Boga) da preko zverova brzo postane nevidljiv za svet, a javi se pred licem Hristovim.

I (sve) ovo tako govoraše i tako posvedočavaše, toliko povećavajući ljubav prema Hristu da je imao dostići nebesa dobrim ispovedništvom i revnošću onih koji su se s njime molili za stradanje, a Crkvama, koje su mu izašle u sretenje preko svojih starešina, kao nagradu uzvratio je slanjem njima zahvalnih Poslanica, koje (svojim) molitvama i poukama odišu duhovnom blagodaću. Videći, međutim, da su svi oni blagonaklono raspoloženi prema njemu, uplaši se da ljubav bratstva ne zaustavi njegovo revnovanje za Gospoda, jer mu se (sada) otvoriše dobra vrata za mučeništvo, kao što je napisao (u Poslanici) Crkvi Rimljana, što (ovde) prilažemo.

Pripremivši, tako, kako je želeo, (svojom) Poslanicom onu braću (hrišćane) u Rimu koji nisu hteli, otide tako iz Smirne jer je Hristonosac bio požurivan od vojnika da (što pre) stigne do počasti u veliki Rim, da pred rimskim demosom (narodom) bude bačen divljim zverovima, i zadobije venac stradanja pa pristade u Troadi. Odatle zatim odvezen u Neapolj (Kavalu), pa kroz Filipe prolažaše Makedoniju i preko Epira, prema Epidamnosu (Draču), te u primorju nađe lađu i plovljaše preko Jadranskog mora, odakle je prešao u Tirensko, prolazeći ostrva i gradove, dok se Svetom ne pokazaše Potioli (kod Napulja), gde je pohitao da iziđe hoteći da ide stopama Apostola Pavla. Ali, kako je dunuo jak vetar i nije to dozvolio, jer se brod pramcem opirao, proplovio je onuda hvaleći ljubav braće u tome mestu.

U toku jednog dana i sledeće noći, dakle, vitalni povratnim vetrovima, mi smo i nevoljno bili (dalje) vođeni, žaleći zbog predstojećeg rastanka Pravednika od nas. A njemu iđaše (sve) po molitvi, pošto hitaše da što pre izađe iz (ovoga) sveta da bi stigao Gospodu Kojega ljubljaše. Doplovivši tako u Rimsko pristanište, vojnici su zbog predstojeće, da (tako) kažemo, nečiste svečanosti, negodovali zbog kašnjenja, a Episkop ih je s radošću poslušao u (toj) žurbi.

Odatle pak biše odvedeni do takozvanoga Porta, a već se bilo pročulo ovo sa svetim Mučenikom, pa usput susrećemo braću (hrišćane) ispunjene strahom i radošću. Oni se radovahu što se udostojiše susreta sa Bogonoscem, a bojahu se zato što je takav (čovek) vođen na smrt. Nekim (hrišćanima), koji su bili vatreni i govorili su da će ubediti demos da ne traže pogubljenje Pravednika, poručivao je da se smire. On je to odmah duhom doznao; i sve pozdravivši, tražio je od njih istinitu ljubav, i još više od onoga u Poslanici (Rimljanima) govorio (im) je i ubedio ih da ne zavide onome koji hita ka Gospodu. Tako je, uz klečanje sve braće, zamolio Sina Božijeg za Crkve, za prestanak gonjenja, za međusobnu ljubav braće. Onda je sa žurbom odveden u amfiteatar (Koloseum).

Potom je odmah zatvoren, po ranijoj naredbi Kesarevoj, jer je trebalo završiti svečanosti a to beše znamenita, kako smatrahu, takozvana rimskim jezikom Trinaesta (svečanost), za vreme koje su se zvanično okupljali pa je tako bačen surovim životinjama kraj hrama. Tako je brzo ispunjena želja svetog Mučenika Ignjatija shodno napisanome: „Želja pravednikova biva prihvaćena” da ne bi ni jednome od braće (hrišćana) bio na teretu radi sakupljanja ostataka (njegovih), kao što je i prethodno poželeo u Poslanici (Rimljanima) da mu bude (takva) končina. Jedino su (potom) sakupljeni krupniji ostaci njegovih svetih moštiju, koji su preneti u Antiohiju i položeni u platno, kao neprocenjivo blago ostavljeno svetoj Crkvi od blagodati (Božije) koja je u Mučeniku.

A ovo je bilo u dan pre trinaestih Kalenda januara, to jest dvadesetog decembra, kada su u Rimu bili konzuli Sura i Senekije po drugi put.

Pošto smo bili očevici ovoga, probdeli smo čitavu (sledeću) noć plačući u kući, i mnogo smo klečanjem i molitvama umoljavali Gospoda da izvesti nas slabe o ovome što se prethodno dogodilo. Zaspavši malo, neki (od nas) videli smo kako (Ignjatije) iznenada dolazi i grli nas; drugi opet gledasmo blaženog Ignjatija kako se s nama odozgo moli, a treći (videše) kako on sav u znoju, kao sa velikog truda, stiže i stade pred Gospoda. Tako, videći ovo sa velikom radošću i uporedivši ova viđenja u snu, otpevasmo hvalu Bogu, Davaocu dobara, i proslavivši Svetoga, javili smo vam i dan i vreme (godinu) mučeništva (na spomen njegov), da bismo, sabirajući se u vreme mučeništva, postali zajedničari sa Stradalnikom i hrabrim Mučenikom Hristovim, koji je pobedio đavola i završio put svoje hristoljubive želje, u Hristu Isusu, Gospodu našem, kroz Kojega i sa Kojim slava i moć Ocu, sa Svetim Duhom, u vekove. Amin.

(Prevod: Atanasije Jevtić)

 

 

Bilo bi nam drago da čujemo tvoje mišljenje o ovom tekstu. Slobodno ostavi komentar ispod, ili nam pošalji svoje mišljenje na [email protected].

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *