Ontološki argument za postojanje Boga

Kao i ostali argumenti za postojanje Boga, i ontološki argument ima dugu i burnu istoriju. Prva prava formulacija argumenta dolazi iz 11. vijeka, a postavio je Anselmo Kenterberijski.

U osnovi, razvio je formulaciju na sledeći način:

Ako je Bog najveće moguće biće, a veće je postojati u realnosti, nego samo kao zamisao, Bog mora postojati u stvarnosti, jer ako bi postojao samo kao zamisao, ne bi bio najveće biće koje je moguće zamisliti. Iako je argument trpio kritike i za vrijeme Anselma, najplodonosniju kritiku napisao je Kant, koju je kasnije razradio i Bertrand Rasel.

U novije vrijeme, ontološki argument je doživio novu slavu zahvaljujući Alvinu Plantingi.

Premise

Modalni ontološki argument Plantinge, glasi otprilike ovako:
1. Moguće je da Bog postoji.
2. Ako je moguće da Bog postoji, on sigurno postoji u nekim mogućim svjetovima.
3. Ako Bog postoji u nekim mogućim svjetovima, postoji u svim mogućim svjetovima.
4. Ako Bog postoji u svim mogućim svjetovima, postoji i u stvarnom svijetu.
5. Stoga, iz premisa 1-4 slijedi da Bog postoji.

Za bolje razumijevanje, neophodno je pojasniti neke pojmove. Prvo, bića i stvari mogu se definisati na tri načina. Ona mogu biti:

1. Nemoguća – odnosno ne mogu postojati ni u jednom mogućem svijetu. Drugim riječima, ni u jednom svijetu koji možemo uopšte zamisliti.
2. Zavisna – Mogu postojati u nekim mogućim svjetovima, ali mogu da ne postoje u nekim mogućim svjetovima.
3. Nužna – Postoje u svim mogućim svjetovima, odnosno nije moguće da ne postoje u nekim mogućim svjetovima.

Da slikovito ovo objasnimo, možemo reći da ste Vi mogli postojati, ali niste morali. Vi ste dakle zavisno biće. Međutim, neke stvari, kao što su kockasti krug, oženjeni neženja ili slično, ne mogu postojati ni u jednom mogućem svijetu. Najzad, Bog kao biće koje je najveće zamislivo biće (vidi Anselmovu definiciju), postoji nužno u svim mogućim svjetovima. Obično se apstraktni pojmovi kao što su brojevi ili apsolutne istine takođe smatraju nužnim.

Najveće moguće biće

Izraz najveće moguće biće podrazumijeva najbolje moguće kvalitete.
Na primjer: ljubav, dobro, milosrđe, pamet i sl. Bog ove kvalitete posjeduje maksimalno. Odnosno, najviše moguće je dobar, primjera radi.

Ako u premisama gore zamijenimo riječ “Bog”, sa “najveće moguće biće” (NMB), argument može imati više smisla:

1. Moguće je da NMB postoji.
2. Ako je moguće da NMB postoji, sigurno postoji u nekim mogućim svjetovima.
3. Ako NMB postoji u nekim mogućim svjetovima, postoji u svim mogućim svjetovima.
4. Ako NMB postoji u svim mogućim svjetovima, postoji i u stvarnom svijetu.
5. Stoga, iz premisa 1-4 slijedi da NMB postoji.

Naravno, Bog jeste najveće moguće biće, tako da zaključak argumenta nedvosmisleno glasi da postoji Bog.

Reversni ontološki argument

Vjerovatno svako ko pročita gore navedene premise prvo pomisli zašto bi bilo moguće da Bog postoji. Takođe na isti način možemo postaviti argument u korist nepostojanja Boga.

1. Moguće je da Bog ne postoji.
2. Ako je moguće da Bog ne postoji, moguće je da Bog ne postoji u stvarnom svijetu.
3. Bog ne postoji u stvarnom svijetu.

Naravno, ovo je samo suštinska postavka; premise bi mogla biti postavljene i drugačije (bolje).

Petitio principii

Šta je ova logička greška?

Ovo je neformalna logička greška koja se javlja u više oblika a koja se nekad pogrešno pripisuje i modalnom ontološkom argumentu. Sastoji se u tome da se zaključak izvodi iz pretpostavke, bez dodatnih premisa. Na primjer, ako kažem da je ovo najbolji tekst o ontološkom argumentu jer ga svi čitaju, upao sam u zamku ove logičke greške. Umjesto nezavisnih premisa koje bi dokazale tvrdnju, zaključak se temelji isključivo na pretpostavci da je članak čitan.

Da li se ontološki argument zasniva na ovoj logičkoj grešci?

Ranije u tekstu smo pomenuli da je Bog nužno/neophodno biće. Čini se da onda imamo cirkularno zaključavanje: Bog neophodno postoji jer je neophodno biće. Kada ne bismo imali nikakve premise između ove dvije stavke, mogli bismo govoriti o logičkoj grešci, što ipak ovdje nije slučaj.

Važno je zapaziti i da prva premisa ne kaže da je moguće da je neophodno da Bog postoji, već da je moguće da najveće moguće biće (NMB) postoji. Sigurno je potrebno malo stati i razmisliti koja je tačno razlika između ove dvije izjave. Poenta je u tome da prva premisa nije niotkuda konstruisana, samo kako bi pomogla u argumentu. Radi se o tome da Bog, ukoliko postoji, ontološki zapravo jeste najveće moguće biće koje i neophodno postoji.

Druge primjedbe na ontološki argument

Da li Bog može stvoriti kamen koji ne može da podigne?

Ovo je pitanje logička apsurdnost. Bog može učiniti sve što je moguće u mogućim svjetovima.

Druge argumente za postojanje Boga vidi na strani: Argumenti za postojanje Boga.

Bilo bi nam drago da čujemo tvoje mišljenje o ovom tekstu. Slobodno ostavi komentar ispod, ili nam pošalji svoje mišljenje na [email protected].

Komentari

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *