Simbol vere
1. Verujem u jednog Boga, Oca, Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog.
2. I u jednog Gospoda Isusa Hrista, Sina Božjeg, Jedinorodnog, od Oca rođenog pre svih vekova; Svetlost od Svetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog, ne stvorenog, jednosušnog sa Ocem, kroz koga je sve postalo;
3. Koji je radi nas ljudi i našega spasenja sišao s nebesa, i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve i postao čovek;
4. I Koji je raspet za nas u vreme Pontija Pilata, i stradao i pogreben;
5. I Koji je vaskrsao u treći dan po Pismu;
6. I Koji se uzneo na nebesa i sedi s desne strane Oca;
7. I Koji će opet doći sa slavom, da sudi živima i mrtvima, njegovom Carstvu neće biti kraja.
8. I u Duha Svetog, Gospoda, životvornog, Koji od Oca ishodi, Koji se sa Ocem i Sinom zajedno poštuje i zajedno slavi, Koji je govorio kroz proroke.
9. U jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu.
10. Ispovedam jedno krštenje za oproštenje grehova.
11. Čekam vaskrsenje mrtvih.
12. I život budućeg veka. Amin.
Šta je Simbol vere?
Simvol, ili simbol vere jeste kratko izražavanje, odnosno ispovedanje hrišćanske vere.
U ranoj Crkvi, hrišćani su pre krštenja glasno izgovarali ono u šta veruju. To je u početku verovatno bilo ispovedanje vere u Isusa Hrista kao Spasitelja i Gospoda, u koga su se i krstili.
Vremenom je na različitim mestima simbol vere poprimio različitu formu. Iako suštinski isti, razlikovao su u pojedinostima, što je nekima dalo povoda za razvijanje određenih jeresi.
Kada je nastao Simbol vere?
Simbol vere kakav danas znamo nastao je u 4. veku. Sastoji se od ukupno 12 članova; prvih 8 ustanovljeno je na Vaseljenskom saboru u Nikeji 325. godine, a preostala 4 člana dodata su na Vaseljenskom saboru u Carigradu 381. godine.