Šta je hinduizam i u šta vjeruju hindusi?

Hinduizam nije samo naziv religije

Nasuprot hrišćanstvu, islamu ili zoroastrizmu, riječ hinduizam se ne odnosi isključivo na religiju. Izraz „Hindu” bio je samo geografski identitet ljudi koji su živjeli na obali rijeke Inda, u današnjem Pakistanu. Izraz kojim se označava religija i filozofija ovog naroda je Sanatana Dharma, mada se danas ova dva izraza poistovjećuju.

Učenja

U kratkim crtama

Hinduizam nema svog osnivača i proroke. Nastao je kao mješavina različitih učenja. Karakteriše ga mnoštvo božanstava koja imaju drugačije karaktere i uloge. Hinduizam je dobro poznat po učenju o reinkarnaciji.

Hinduizam je kompleksan i ima veliki broj učenja i pravaca. Budizam, sikizam i đainizam, mogu se posmatrati kao grane hinduizma koje su se udaljile od njegovih esencijalnih učenja.

Četiri cilja (Purušartha)

Jedan od osnovnih koncepata hinduizma je učenje o četiri cilja kojima bi svi ljudi trebalo da teže:

  • Dharma je višeznačna riječ koju u hrišćanstvu možemo uporediti sa poslušanjem. Mada, dharma ima šire značenje i može uopšte značiti životni poziv, ili iskrenost i ispravnost u nekom poslu.
  • Artha je potraga za materijalnim bogatstvom. Iako na prvi pogled materijalno bogatstvo nema veze sa duhovnošću, učenje kaže da je siromaštvo isključivo stanje svijesti. Takođe, kada je čovjek siromašan, on samo razmišlja o tome kako da se prehrani, obuče i sl, što ga sputava da razmišlja o duhovnosti.
  • Kama je ispunjenje tjelesnih potreba. Čovjek treba da teži svim materijalnim zadovoljstvima kao što su bogatstvo, moć, seksualno zadovoljstvo i ostalo. Naravno, ne po svaku cijenu. Nijedna od ovih težnji ne smije biti učinjena na štetu drugih ljudi. Učenje kaže da se čovjek ultimativno mora osloboditi ovih potreba i da bi to dostigao, mora prvo jednom da ih proživi.
  • Mokša predstavlja prosvjetljenje. U soteirološkom i eshatološkom smislu, odnosi se na oslobođenje od samsare, odnosno karmičkog „duga” koji prenosimo reinkarnacijom. Prosvjetljenjem se čovjek oslobađa reinkarnacije i dostiže svoj ultimativni cilj.

Božanstva

Hinduizam ima veliki broj božanstava

Postoji mnoštvo božanstava. Od onih vrhovnih, pa do polubožanstava sa ograničenim moćima. Imaju kompleksne prirode i tradicionalno se prikazuju u različitim formama. Pomenućemo samo neka.

Hinduizam Bogovi

Brahma je kreator svega, odnosno demijurg. Višnu je zaštitnik i čuvar svijeta. Šiva je razarač svijeta.

Sarasvati je boginja znanja, umjetnosti i učenja. Ako se zateknete u Indiji tokom festivala posvećenog boginji Sarasvati, možete vidjeti ljude koji joj se mole za uspješnost u karijeri i obrazovanju. Ovoj boginji se međutim niko ne moli za bogatstvo, jer je to uloga boginje Lakšmi. Tako svaka sfera života ima svoje božanstvo.

Henoteizam

Većina hindusa će reći da, iako postoji veliki broj božanstava, postoji samo jedan Bog. Božanstva imaju drugačije naravi, često su međusobno protivna i predstavljaju različite ličnosti. Tako na primjer, vjernici se nikada ne mole boginji Radha ako se nalaze u hramu posvećenom Ganeši. Ako čitate tekstove Šiva Purana, steći ćete utisak da je Šiva vrhunsko božanstvo, ali je tako predstavljen Krišna u Bhagavad Giti. Po hinduističkoj mitologiji, Šiva je otkinuo jednu od glava Brahme. Vjernici imaju različite mantre za različita božanstva, drugačije ih poštuju i slično. Stoga, ideja o hinduizmu kao henoteističkoj religiji zahtijeva dublju analizu.

Istorijska božanstva

Neka božanstva su živjela na Zemlji kao ljudi

Zastupljeno je vjerovanje da su božanstva kao što su Ganeša, Rama ili Krišna istorijske ličnosti. Mišljenja stručnjaka variraju. Primjera radi, konzervativni autor Rajiv Malhotra, odbija takvu mogućnost. Njegovo mišljenje dijele i Istaknuti istoričari kao što su Ram Sharan Sharma i Romila Thapar, koji smatraju da ne postoji čvrst dokaz postojanja istorijskog Krišne, ali ni događaja iz Mahabharate.

Poređenja radi, svi relevantni stručnjaci su složni da je Isus postojao kao istorijska ličnost.

Druga duhovna bića

Osim božanstava i polubožanstava, hinduizam uči i o postojanju drugih spiritualnih bića, koja se nazivaju jakše. Ova bića mogu biti i dobra i zla.

Hinduizam (ni)je najstarija religija

Borba za istoriju

U drevnoj civilizaciji (3500 – 1600 godina p.n.e) koja se prostirala između sjeveroistočne Indije do sjeverozapadnog Avganistana, vjeruje se, nastao je hinduizam. Hindusi, naročito oni konzervativni, vjeruju da je hinduizam najstarija religija na svijetu. Uprkos bogatoj tradiciji koje je nesporna, stručnjaci po ovom pitanju imaju podijeljena mišljenja.

Osim što se oko istorijskog nasleđa sukobe hindusi i muslimani, ova borba se odvija i među samim hindusima. Dok jedni brane autohtonističke teorije, drugi ih odbacuju.

Slučaj Baburove džamije

Istaknuta indijska istoričarka Sudešna Gua govori o zloupotrebi arheoloških nalaza kao o jednom vidu lažiranja istorije. U jednom čanku, između ostalog, kritikuje metodologiju i rezultate arheoloških istraživanja ispod Baburove džamije. Naime, ova džamija je izgrađena u 16. vijeku za vrijeme muslimanskog osvajača Babura. Porušena je 1992. godine, navjerovatnije od strane karsevaka, ljudi koji aktivno učestvuju u hinduističkom misionarskom radu i izgradnji hramova.

Hindusi vjeruju da je mjesto u kojem se nalazi ova džamija, Ajdoha, mjesto u kojem je rođen Rama, otjelotvorenje boga Višnu. S obzirom na istorijske sukobe između hindusa i muslimana, vlasti su praktično naručile arheološka iskopavanja, uz obećanje da se tu nalaze dokazi o hinduističkom primatu nad ovim mjestom.

Svi su bili ubijeđeni da se ispod džamije nalaze ostaci hinduističkog hrama. Prvi rezultati su to i potvrdili. Gua, međutim, kaže da javnost nije upoznata sa metodologijom koja je korišćena i sumnja u vjerodostojnost nalaza. Taj projekat smatra još jednim vidom hindutve, najzastupljenijim vidom nacionalizma u Indiji.

Suprija Varma i Jaja Menon, arheolozi iz Indije, obije smatraju da su u pitanju ostaci budističkog hrama.

Konzervativni indijski arheolog B.B Lal, koji je bio član rukovodećeg tijela ovog projekta i koji je tvrdio da je hinduistički hram tamo zaista postojao, pretpostavlja se da je koristio nalaze sa više lokaliteta kako bi potkrepio svoju teoriju.

Autohtoni Arijanci

Indolog sa Harvarda, Majkl Vicel, u članku Autohtoni Arijanci, piše o indijskim autohtonističkim teorijama. Iako ne smatra da treba prekinuti istraživanja na tu temu, zaključuje da postoje kontradikcije i netačnosti u svim ovim teorijama i da ih u ovom momentu nije moguće dokazati.

Pašupati pečat

Još jedan čest argument koji se koristi u prilog autohtonističkih teorija jeste Pašupati pečat. To je pečat sa simbolima hinduizma, na kome je navodno predstavljen Šiva.

Džon Maršal sa Kembridža, koji je proveo 26 godina na čelu indijske državne arheološke institucije (ASI), u ovom pečatu nalazi vezu sa hinduizmom na osnovu više stvari. Iako njegov pogled ima određenu podršku, trpi i veliki broj kritika.

Već pomenuti Vicel smatra da nije moguće precizno reći šta se nalazi na pečatu. Jedan od onih koji su kritikovali pogled Džona Maršala je i K. A. Nilakanta Sastri. Doris Srinivasan smatra da se na pečatu nalazi proto-elamitska figura (Elamiti su najstarija civilizacija teritorije Irana).

Paganski simboli

Negdje se nameće i pitanje sličnosti između hinduizma i paganizma. Između ostalog, dijele široku lepezu božanstava. Hinduizam ima boga ljubavi, smrti, prosperiteta, plodnosti, oluje, vatre, itd, slično Mesopotamcima, Egipćanima ili Grcima. Taj fenomen se može objasniti evolucijom religiozne svijesti, kako to naziva Slobodan Tomović. Naime, čovjek oduvijek razumije da postoji Bog, ali se njegova predstava o njemu mijenjala kroz istoriju. Ta evolucija se odvijala u nekoliko epoha tokom kojih su ljudi poistovjećivali Boga sa prirodom oko sebe.

Spisi

Hinduizam ima desetine spisa

Dio hinduističke tradicije čine mnogobrojni spisi: Vede, Upanišadi, Purane, epovi Mahabharata i Ramajana, Joga sutre, Kama sutre i drugi. Procjenjuje se da postoji više stotina hiljada stihova svih ovih spisa. Vede se najviše poštuju i vjeruje se da su to i najstariji religijski tekstovi na svijetu.

Ne postoje sačuvani rani rukopisi

Najstariji rukopis hinduističkih spisa datuje se na 2. – 3. vijek posle Hrista. Čak 95% rukopisa nastalo je tek nakon 10. – 11. vijeka.

Prije neku godinu, otkriven je najstariji rukopis epa Ramajana. Ovaj rukopis, datovan na 6. vijek, značajno se razlikuje od savremenog teksta. Kako je objavljeno, Rama je predstavljen više kao čovjek nego kao božanstvo. Takođe, u odnosu na savremeni tekst, nedostaju dva poglavlja.

Kaste

Hinduizam je podijeljen na kaste (varna)

Ovo učenje je nastalo davno u istoriji hindusa, a praktikuje se i danas. Vjeruje se da ljudi nisu rođeni jednaki. Iako je bilo određenih reformacija po pitanju kastnog sistema, uglavnom sredinom prošlog vijeka, kaste i dalje postoje.

  • Bramani su sveštenici, učitelji i vodiči. Oni jedini tumače vjerske tekstove, ali i upravljaju državom.
  • Kšatrije su ratnici i vladari.
  • Vaišje su poljoprivrednici, preduzimači i trgovci.
  • Šudre su bili zarobljenici koji obavljaju teške fizičke poslove. Smatralo se da oni ne posjeduju dušu.
  • Parije, ili kako se još zovu, „nedodirljivi”, jesu oni koji ne pripadaju kastama.

Neko ko je rođen u porodici Bramana, ima posebnu čast i ugled. Na osnovu hinduističkih spisa, to je kasta za najveće poštovanje.

Religijski tekstovi uče da ne treba napuštati svoju kastu (Bhagavad Gita 3.26/35, 2.31, 18.47-48). Na primjer, uloga kšatrija je da se bore, da budu ratnici, i ne treba da rade nešto drugo (Bhagavad Gita 18.59).

Karma ima uticaj na to kojoj ćete kasti pripadati u narednom životu. Hindus sa dobrom istorijom, biće rođen kao braman, kšatrija ili Vaišja, a onaj sa lošom istorijom, biće šudra u nekom narednom životu, ili osoba bez kaste, odnosno parija.  (Čandogja Upanišad 5.10.7-9).

Postoje i podgrupe unutar kasti (jati) kojima pripadaju ljudi istog društvenog statusa, istog zanimanja i slično.

Reinkarnacija

Reinkarnacija (samsara) je neprestano smjenjivanje života i smrti

Ovo je i osnovno vjerovanje oko kojeg se hinduizam vrti. Sledbenik reinkarnacije pokušava da dosegne kosmičke visine Brahmana koji je apsolutna realnost. To postiže izlaskom iz kruga života i smrti (mokša).

Bhagavad Gita (2.22) uči: Kao što čovjek baci staru odjeću i obuče novu, tako i duša u trenutku smrti odbaci stari život i uđe u novi. Taj ciklični proces života i smrti zavisi od naših djela (karma). Šta ćemo biti u narednom životu, zavisi od toga kakvi smo bili u prethodnom. Moguće je reinkarnirati se i kao neka životinja (Kaušitaki Unapišad 1.2, Čandongja Unapišad 5.10.7-9).

Mokša

Prosvjetljenje predstavlja ultimativni cilj

Oslobođenje od karmičkog ciklusa, odnosno kruga reinkarnacija, može se postići jedino putem joge i znanja (jnana) (Jogatatva Unapišad 14-18).

Međutim, postavlja se pitanje koje karme se oslobađamo u svojoj prvoj inkarnaciji, ako prethodno nismo postojali? Klasičan odgovor na ovu kritiku je da ne postoji prva inkarnacija, već da se reinkarniramo vječno i oduvijek. Međutim, u tom slučaju bi mokša bila logički apsurd, jer bi predstavljala kraj beskonačnosti.

Joga

Sjedinjenje sa Brahmanom

Termin joga dolazi od sanskritske riječi „yuj“, koja označava kosmičko sjedinjenje sa bogom Brahmanom.

joga

Kroz svaku joga pozu (asanu) i meditaciju, duša (atman) onoga koji to praktikuje sjedinjuje se sa Brahmanom, koji je jedini realnost. Brahman može biti i zvuk kosmosa (om).

Antički geograf Strabon, piše u svojoj „Geografiji”, da je Onesikrit, jedan od ljudi koji su bili pratioci Aleksandra Velikog, vidio ljude koji praktikuju vid takozvane „gole joge”. Ovo je jedan od najranijih opisa joge. Uspješni jogini vrijedni su poštovanja i mogu se nazivati Brahminima.

Hinduizam uči da je božanstvo Šiva najbolji jogin od svih.

Bilo bi nam drago da čujemo tvoje mišljenje o ovom tekstu. Slobodno ostavi komentar ispod, ili nam pošalji svoje mišljenje na [email protected].

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *