Vjera i nauka: Postoji li sukob?

Teorijski fizičar Lorens Kraus, u knjizi Čitav Svemir ni iz čega”, sažeto objašnjava naučna saznanja o nastanku svemira i zaključuje da je svemir nastao – ni iz čega. Iako to ništa jeste nešto, Kraus tvrdoglavo brani poziciju da tu nema prostora za Boga. Vjera i nauka, on tvrdi, ne idu jedno uz drugo. Drugi istaknuti novoateisti, poput Danijela Deneta, Kristofera Hičensa, Ričarda Dokinsa i drugih, takođe su dali veliki doprinos navodnom konfliktu između vjere i nauke. Sem Haris je pozvao i na svojevrsni „džihad“, rekavši da „nauka mora pobijediti religiju”.

Postavlja se pitanje da li postoji sukob između vjere i nauke. A pored toga i da li je Bog suvišan pored nauke i da li nauka sve objašnjava.

Nastanak svemira

Savremena nauka upućuje na teoriju o nastanku svemira koju nazivamo „Veliki prasak”. Čini se da postoje dobri razlozi da vjerujemo u opravdanost ove teorije. Međutim, priča se tu ne završava. Naprotiv, nameću se nova, beskrajna pitanja.

Prije svega, šta je bilo prije Velikog praska? Poznatim zakonima fizike možemo opisati čitavu istoriju svemira do samog trenutka Velikog praska. Zahvaljujući Opštoj teoriji relativiteta, razumijemo da je svemir prethodno bio samo zgusnuta tačka, koju nazivamo singularitetom. Tako se vraćamo gotovo 14 milijardi godina unazad. Međutim, šta je bilo prije toga? Za tamnu materiju se vjerovalo da je ostatak, odnosno posledica Velikog praska, a novija istraživanja otkrivaju da je možda bila tu i ranije.

Veliki prasak

Za savremeno poimanje nauke, prostor i vrijeme nisu dvije odvojene, već jedna kategorija koju nazivamo prostor-vrijeme. Ako je prostor nastao Velikim praskom, to bi značilo da i vrijeme ima svoj početak u ovom događaju. Zbog toga se možemo pitati da li uopšte postoji išta prije Velikog praska.

Ovakav kosmološki model se savršeno uklapa u postojanje Boga. Upravo bi karika koja nedostaje mogla biti Bog. On je taj koji je pokrenuo Veliki prasak i Bog je najbolji odgovor na pitanje „zašto postoji nešto, a ne ništa”, ili „zašto uopšte išta postoji“.

Da univerzum zahtijeva eksterni uzrok i da taj uzrok mora biti Bog, najbolje obrazlaže Kosmološki argument za postojanje Boga.

Multiverzum

U naučnom smislu stvari postaju bitno zamršenije teorijom o multiverzumu. Umjesto jednog, ova ideja zastupa postojanje više univerzuma čiji broj može biti i beskonačan. U procesu Velikog praska, svemir je iz jedne male tačke  „rastegnut” na ogromna prostranstva koja djelimično vidimo danas. To rastezanje ili eksponencijalna akceleracija naziva se inflacija svemira. Postoje različite teorije o tome da li će svemir nastaviti da se širi i koliko, ili će se možda opet vratiti u prvobitno stanje, tj. singularitet. Naučnici vjeruju da je čak moguće da se inflacija završava novim Velikim praskom koji prouzrokuje novu inflaciju, i tako u beskonačnost.

Ovo daje prostora raznim modelima multiverzuma. Recimo da se sve samo širi i skuplja i da milioni univerzuma nastaju i nestaju sami od sebe u nedogled. Naizgled čini se da Bog tu nije potreban. No, opet nemamo odgovor na pitanje zašto i multiverzum uopšte postoji. Multiverzum bez Boga ne rešava ni druga ontološka pitanja (Vidi članak Da li postoji Bog?).

Dakle, naučno, multiverzum otvara neka nova poglavlja, ali filozofski i teološki ne predstavlja ništa novo i ne daje povod da zaključimo da su vjera i nauka u međusobnom sukobu.

Teorija evolucije

Pod Teorijom evolucije podrazumijevamo razvitak i promjene živog svijeta. Nekada jednostavan život nastao abiogenezom razvijao se i mijenjao milionima godina, da bi došao do današnje raznovrsnosti i kompleksnosti. Čovjek je takođe posledica evolucije i sa životinjama dijeli pretke.

Često je moguće čuti da Biblija uči tome da je Zemlja stara svega nekoliko hiljada godina. To ne ostavlja prostor evoluciji i definitivno se suprotstavlja savremenoj nauci. Međutim, treba naglasiti da je ovo samo jedno tumačenje Biblije. Ovo je pozicija koja se zove „Kreacionizam mlade Zemlje”, ali koja nije opšteprihvaćena među hrišćanima.

Kada je riječ o drugim religijama, takođe postoje zastupnici teorije o mladoj Zemlji, ali je Teorija evolucije uglavnom prihvaćena i ne predstavlja nikakav problem za doktrine ovih religija.

Ravna Zemlja

Postoje vjernici koji smatraju i da je Zemlja ravna ploča. Međutim, reći da je ovo ultimativni dokaz da postoji sukob između vjere i nauke, bio bi slamnati argument. Prvo, jer je ovakvih vjernika veoma malo. Drugo, ako govorimo o hrišćanstvu, ne postoje zvanična učenja o ovoj teoriji, ni u Crkvi ni u Bibliji. I treće, postoje i ateisti koji dijele ovo uvjerenje.

Religija ne objašnjava naučne činjenice

Vidjeli smo do sada da vjera nije u sukobu sa naukom. Zato je moguće čuti i kritiku da vjera  ni na koji način ne pomaže nauci. Odnosno, prigovor je u tome da nam vjera ne omogućuje da ostvarimo tehnološki napredak, ili razumijemo kako funkcioniše svemir, priroda i drugo. Greška u ovakvom razmišljanju je što vjera uopšte nije neka paralelna metodologija koja bi trebalo da istisne nauku i zauzme joj mjesto. Vjera nije nauka, niti naučna grana ili disciplina i ne treba je posmatrati kao nekakvog kompetitora nauci, već kao komplementarnog pomagača.

Bog „praznina”

Iznenađujuće popularna kritika među novim ateistima koja se sastoji u tome da vjernici neopravdano pokušavaju sve da objasne Bogom. Kritika kaže da je nauka otvorena za sve mogućnosti i da sve ispituje, dok vjernici samo ponavljaju da je Bog stvorio sve takvim kakvo jeste i ne zahtijevaju naučna objašnjenja, ili ih i odbacuju.

Ovo je samo još jedan slamnati argument i nepravilno razmišljanje koje pokušava vještački da stvori atmosferu u kojoj su vjera i nauka u sukobu. Da je Bog sve stvorio, nešto je od čega vjernici polaze iz svog najdubljeg uvjerenja ili iskustva. To ne znači da odbacuju naučna objašnjenja o tome kako je Bog to stvorio.

Imaju li vjera i nauka dodirnih tačaka?

Na kraju, ako vjera i nauka nisu u sukobu, da li ima nešto što ih veže i u kakvom su zajedničkom odnosu? Postoji nekoliko dodirnih tačaka koje pokazuju da su vjera i nauka u dobrim, a ne neprijateljskim odnosima.

Na primjer, nauka može potvrditi ili odbaciti određene religijske tvrdnje i argumente. Upravo primjeri kao što je ravna Zemlja, ili neki primitivni mitovi poput onoga da se Zemlja nalazi na leđima mitološkog bića, mogu lako biti pobijeni naučnim činjenicama. Sa druge strane, nauka dokazuje da je svijet stvoren u određenom trenutku naše istorije, kako tome uče i abrahamske religije. A tamo gdje nauka dostigne limit, religija i filozofija preuzimaju komande. Takav primjer smo već imali kod stvaranja svemira. Bez obzira na model, filozofska pitanja ostaju, kao ono o tome zašto uopšte išta postoji. Stoga, možemo slobodno zaključiti da vjera  i nauka nisu ni u kakvom sukobu.

Bilo bi nam drago da čujemo tvoje mišljenje o ovom tekstu. Slobodno ostavi komentar ispod, ili nam pošalji svoje mišljenje na [email protected].

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *