Sveto pismo

Isaija 45,7

7

Koji pravim svjetlost i stvaram mrak, gradim mir i stvaram zlo; ja Gospod činim sve to.

ἐγὼ ὁ κατασκευάσας φῶς καὶ ποιήσας σκότος, ὁ ποιῶν εἰρήνην καὶ κτίζων κακά· ἐγὼ Κύριος ὁ Θεὸς ὁ ποιῶν πάντα ταῦτα.

Tumačenje stiha

Komentari

1
Uobičajeno je, dakle, da se u božanskom Pismu dopuštenje Božije naziva Njegovom energijom (dejstvom) i delom. Međutim, kada se kaže da je Bog taj koji "stvara zlo", i "hoće li biti nesreća (zlo) u gradu a Gospod da je ne učini" (Am 3,6), ne pokazuje se na Boga kao na uzročnika zala; nego je reč "zlo" dvoobrazna i ima dvojako značenje: te nekad ukazuje na ono što je zlo po prirodi, što je protivno vrlini i volji Božijoj, a ponekad ukazuje na bede i nesreće. One su, naime, budući da su bolne, naizgled zle, a ustvari one su dobre: jer bivaju uzrok povratka Bogu i spasenja onima koji su blagorazumni; Pismo, dakle, veli da samo one od Boga bivaju.
Sv. Jovan Damaskin675–749
Nazad na celo poglavlje