Papije Jerapoljski

Papije Jerapoljski

Papije je bio učenik apostola i ranohrišćanski pisac. On sam kaže da je bio učenik apostola Jovana, i prijatelj Polikarpa. Jevsevije Kesarijski nam je ostavio podatak da je Papije bio episkop u Jerapolju, za vrijeme Ignjatija Antiohijskog. Njegova djela se datuju na period između 95. i 110. godine.

Reči Gospodnjih objašnjenja

Odlomci Papijevi, zajedno sa svedočenjima starih pisaca

I
1. Tada će (sva) tvorevina, obnovljenja i oslobođena, doneti mnoštvo plodova svake vrste, kroz rosu nebesku i izobilje zemaljsko. To govore Prezviteri (Starci), koji su videli učenika Gospodnjeg Jovana, što su oni čuli od njega da govori, da je u ona vremena Gospod učeći govorio:
2. „Doći će dani u koje će vinogradi da rađaju, imajući svaki deset hiljada čokota, i svaki čokot deset hiljada loza, i svaka loza deset hiljada grančica, i svaka grančica deset hiljada grozdova, i svaki grozd deset hiljada zrna, i svako zrno daće dvadeset pet metrita (1 metrit = 144 čaše = 24 litra) vina.
3. I dok bude brao neki od tih velikih grozdova, drugi će velikim glasom govoriti: Ja sam najbolji grozd, odaberite mene; blagoslovi kroz mene Gospoda.Takođe i zrno pšenično rađaće deset hiljada vlatova, i svaki vlat imaće deset hiljada zrna, i svako zrno imaće po šet bilibara (10 funti) čistog brašna. I sve će drveće i bilje davati plodove i grane sa tom istom sklonošću i sledovanjem (srazmerom). I sve će životinje upotrebljavati hranu koju daje zemlja; doći će dani i (životinje) će se slagati međusobno i biće poslušne ljudima punom poslušnošću.”
4. A ovo pismeno potvrđuje Papije, koji je bio slušalac Jovana (Apostola), a prijatelj Polikarpov, drevni muž, u četvrtoj od svojih knjiga, jer postoje pet knjiga koje je on sastavio. (Jevsevije, Crkvena Istorija III, 39,1). I dodaje govoreći:
5.  „Ovo je verovno (za verovanje) onima koji veruju. I kaže se, da Juda izdajnik, koji nije verovao, pitao je: kako će biti ovi rodovi od Gospoda? Gospod mu je rekao: Videće koji dostignu do onih vremena”. (Irinej Lionski, Protiv Jeresi V, 33, 3-4)

II
1. A Papijeva dela poznata su pet na broju, koja su naslovljena: Reči Gospodnjih objašnjenja. Ova i Irinej (Lionski) spominje kao jedina od njega napisana, govoreći ovako: „A ova i…itd.” (Irinej, IV 33,3).
2. Irinej, dakle, kaže to. A sam Papije u uvodu svojih reči (svog teksta) pokazuje da sam uopšte nije bio slušalac ni očevidac sveštenih Apostola; a da je primio (sve) o veri od njihovih poznanika to (nas) uči rečima koje govori:
3. „Neću se lenjiti da ti i ono, što nekada od Prezvitera dobro naučih i dobro zapamtih, unesem (zapišem) u tumačenja, potvrđujući istinu o tome. Jer se nisam bavio onima koji mnogo govore, kao (što to čine) mnogi, nego onima koji su Istinu naučavali; niti onima koji spominju tuđe zapovesti, nego onima koji su (naučavali) zapovesti koje su verom date od Gospoda i dolaze od same istine.
4. A ako dođe neko ko je i (lično) slušao Prezvitere, ispitivao sam (te) reči Prezvitera. Šta je rekao Andrej, ili šta Petar, ili šta Filip, ili šta Toma ili Jakov, ili šta Jovan ili Matej, ili neki drugi od učenika Gospodnjih, i ono što Aristion i Prezviter Jovan, učenici Gospodnji, govore. Jer nisam smatrao da će mi toliko koristiti naučeno iz knjiga, koliko ono što sam čuo od živoga glasa koji ostaje.
5. Ovde je vredno zapaziti da je on (Papije) dvaputa brojao ime Jovanovo, od kojih jedno najpre pribraja Petru i Jakovu i Mateju i ostalim Apostolima, jasno pokazujući Jevanđelista (Jovana), a drugog Jovana, razlikujući rečju, pribraja drugima, mimo broja Apostola, stavljajući ispred njega Aristiona,
6. i jasno ga naziva Prezviterom, da bi i time dokazao istinito kazivanje onih koji su rekli da su u Aziji dvojica imala isto ime, i da u Efesu postoje dva groba i da se svaki (od njih) i sada zove Jovanov (grob).
7. I ovde sada spominjani Papije priznaje da je reči (svetih) Apostola primio od onih koji su ih pratili, a za Aristiona i Prezvitera Jovana kaže da ih je lično slušao. Spomenuvši ih više puta po imenu, u svojim delima (spisima) izlaže njihova predanja. I neka je ovo nama rečeno ne bez koristi. 8. A vredi da uz reči koje se pridaju Papiju pridodamo i druge njegove reči, kojim kazuje neke čudne svari, i druge koje su kao do njega došle do predanja.
9. To pak da je u Jerapolju boravio Apostol Filip sa kćerima, to je jasno iz prethodnoga, dok to što spominje da je Papije idući kod njih dobio od kćeri Filipovih čudesnu povest, to treba sada da zabeležimo. Jer navodi da se dogodilo vaskrsenje mrtvoga od (strane) njega, i opet takođe drugo čudo koje se dogodilo u vezi s Justom, nazvanim Varsava, da je popio otrovni lek i blagodaću Gospodnjom ništa rđavo nije pretrpeo.
10. A ovoga Justa, po vaznesenju Gospodnjem, sveti Apostoli su postavili sa Matijom i pomolili se da umesto izdajnika Jude bude izabran za popunjenje njihovog broja, o čemu Dela Apostolska kazuju ovako: „I postaviše dvojicu, Josifa zvanog Varsava, koji bi nazvan Just, i Matiju; i pomolivši se rekoše”.
11. A druge (stvari) on isti izlaže kao da su do njega došle iz nepisanog predanja, neke čudne priče  Spasiteljeve i nauke Njegove, i druge neke (stvari) bajkovite.
12. Između tih (stvari) govori da će posle vaskrsenja mrtvih biti vaspostavljeno za hiljadu godina telesno Carstvo Hristovo na ovoj zemlji. Za ovo smatram da je on (tako) pretpostavio tumačeći pogrešno apostolska kazivanja, ne sagledavajući ono što su oni tajno u primerima govorili.
13. Jer budući (čovek) vrlo maloga uma, vidi se da to govori kao zaključke svojih reči; međutim je i mnogima posle njega crkvenim ljudima postao uzročnik (tog) sličnoga njemu shvatanja (verovanja), koji su isticali drevnost (starinu). toga čoveka, kao Irineju, i ako još nekome drugome koji se pokazao da misli isto tako.
14. A svojim spisom (delom) predaje i druga od Aristiiona, pomenuta napred, Objašnjenja reči Gospodnjih i predanja Jovana Prezvitera, na koja upućujemo one koji su željni učenja. Sada pak nužno ćemo dodati njegovim napred izloženim rečima i predanje o Marku, piscu Jevanđelja, koje je on izložio ovim (rečima):
15. „I ovo je prezviter govorio: Marko je bio tumač Petrov; koliko je zapamtio, tačno je zapisao, no ne po redu. ono što je Hristos ili rekao ili učinio. Jer nije (lično) čuo Gospoda, niti je išao za Njim, a kasnije je, kao što reko, (išao) za Petrom, koji je prema potrebama (okolnostima) govorio učenja, a ne kao da je izlagao poredak Gospodnjih reči, tako da Marko ništa nije pogrešio šo je tako delimično zapisao kako je zapamtio. Jer samo je o jednome promišljao: da ništa od onoga što je čuo ne izostavi ili da nešto slaže (izvrne) u tome.”
Ovo dakle kazuje Papije o Marku.
16: A o Mateju ovo kaže: „Matej pak jevrejskim jezikom napisao je reči (Gospodnje), a izložio ih je (protumačio, ispričao), kako je mogao svaki (od Apostola).” 17. A upotrebljava on (Papije) svedočanstva od prethodne (Prve) Poslanica Jovanove i od Petrove takođe. Izložio je pak i drugu istoriju (kazivanje) o ženi otpuštenoj Gospodu za mnoge grehe, koju sadrži Jevanđelje po Jevrejima. I na ovo je, dakle, neophodno da mi, uz već izloženo, obratimo pažnju.
(Jevsevije, Crkvena istorija III, 39)

III
1. Apolinarijevo: Juda nije umro vešanjem (o konopac), nego je preživeo, budući skinut (s užeta) pre no što se udavio. To pokazuju Dela Apostolska, jer (vele): „strmoglavivši se puće po sredini, i prosu se utroba njegova”. To pak jasnije kazuje Papije, učenik Jovanov, govoreći ovako u četvrtoj knjizi Objašnjenja Gospodnjih reči: “A veliki primer nečašća u ovom svetu hođaše (pokazivaše) Juda, naduvši se telom toliko da tamo gde kola lako prolaze on ne mogaše da prođe, niti sama veličina glave njegove. A kažu da su trepavice očiju njegovih bile toliko otekle da sam uopšte ne viđaše svetlost, niti oči njegove mogaše lekar pomoću sočiva da vidi, toliko su bile udubljene sa spoljne površine; a sramotni organ njegov beše gadniji od svakog srama i visijaše preko celog tela. Isticahu (iz njega) gnoj i crvi i kroz to, na (njegovu) sramotu, ono najnužnije. Posle mnogih muka i (sopstvenih) kaštiga, kažu da je skončao u svome selu, a da je selo, zbog smrada, ostalo pusto i nenaseljeno do sada, pa i do danasn e može niko proći kroz to mesto ako ne začepi rukama nozdrve. Toliko veliki je iz tela njegova na zemlju isticao smrad”.
(Grčki tekst u Catena in Acta SS. Apost. izd. J. A. Cramer, Οχοπ. 1838, p 12 etc. Takođe citira Teofilakt, Ikumenije i Zigavin)

IV
1. A Papije doslovno (kaže) ovako: „A nekima od njih, to jest nekada božanskih Anđela, dao je (Bog) da vladaju nad ukrašavanjem Zemlje, i zapovedio im da vladaju dobro”. I dalje veli: „Nije se desilo nizašta dolično da se svrši (prestane) njihov poredak”.
(Andrej Kesarijski, Tumačenje Apokalipsisa, 34; Logos 12, 40; PG 106, 326)

V
1. O bogonadahnutosti ove knjige (Otkrivenja Jovanovog) smatramo za suvišno da odužujemo reč, jer blaženi (Oci) Grigorija Bogoslov i Kiril, a još i od starijih Papije, Metodije i Ipolit posvedočavaju verodostojnost njenu.
(Andrej Kesarijski, Prolog Apokalipsisu, 34; Logos 12, 40; PG 106, 217)

VI
1. Uzevši povoda od Papija znamenitoga, Jerapoljskog (episkopa), koji je bio učenih kod Naprsnoga (učenika Hristovog Jovana), i od Klimenta, (i) Pantena Aleksandrijskog sveštenika, i Amonija najmudrijega, (i) od drevnih i prvih tumača Sabora, koji su (svi) shvatali celokupni Šestodnev (da se odnos) za Hrista i za Crkvu.
(Atanasije Sinait, Tumačenje Šestodneva, knj. 1; PG 89, 860)

VII
1. Najstariji pak od crkvenih tumača, velim Filon filosof i savremenik Apostola, i Papije znameniti, iz Jerapolja, učenik Jovana Jevanđelista…i oni oko njih, sve što je (rečeno) o Raju shvatili su duhovno, odnoseći to na Hristovu Crkvu.
(Atanasije Sinait, isto, knj. 1, VII; PG 89, 961-2)

VIII
1. One koji praktikuju bezazlenost po Bogu nazivahu decom, kao što i Papija pokazuje u prvoj knjizi Gospodnjih objašnjenja i Kliment Aleksandrijski u (svo) Pedagogu (I, 12-16):
(Maksim Ispovednik, Sholije na Areopagita: O Nebeskoj jerarhiji 5,2; PG 4.48)

IX
1. Ovo, mislim, govori ciljajući na Papija, koji je bio episkop Jerapoljski u Aziji i savremenik božanskom Jevanđelistu Jovanu. Jer ovaj Papije u svojoj četvrtoj knjizi Gospodnjih objašnjenja govori o uživanjima u jelima u vaskrsenju. I Irinej Lionski u petoj knjizi Protiv jeresi isto govori, i navodi svedoka za ono što je rekao ovog pomenutog Papija.
(Maksim Ispovednik, isto, O crkvenoj jerarhiji, 7; PG 4, 176)

X
1. …Ne samo (to), nego ni Papija Jerapoljskog episkopa i mučenika, niti Irineja, svetog episkopa Lionskog (ne prihvata Stefan), gde oni govore da je Carstvo nebesko uživanje nekih telesnih jela.
(Fotije Carigradski, Biblioteka, kodeks 232; izd. Bekker 1824, p. 291)

XI
1. Papije Jerapoljski episkop, koji je bio slušaoc Jovana Bogoslova, prijatelj Polikarpov, napisao je pet knjiga Gospodnjih reči. U njima čineći nabrajanje Apostola, posele Petra i Jovana, Filipa i Tome i Mateja, u učenike Gospodnje upisuje Aristiona i drugog Jovana, kojega naziva i prezviterom. Kako neki misle da [toga] (drugog) Jovana jesu dve Poslanice, male i saborne, koje su poznate pod imenom Jovanovim, zato što su stari (pisci) priznavali samo Prvu (Poslanicu). A neki, prevarivši se, smatrali su da je i Apokalipsis (Otkrivenje) njegovo. A Papije i o hiljadugodišnjici (hilijalizmu) greši, odakle i Irinej. 2. Papije u drugoj knjizi kaže da su Jovana Bogoslova i Jakova brata njegova ubili Judeji. Rečeni Papije pripoveda da je pirmio (predanje) od kćeri Filipovih: da je Varsava, koji se zove i Just, kušan od nevernika poopio otrov zmije u ime Hristovo i bio sačuvan nepovređen. A kazuje i druga čudesa i naročito (čudo) vaskrsenja iz mrtvih nad majkom Manajmovom. I o onima koje je Hristos vaskrsao iz mrtvih (kaže) da su živeli do vremena Adrijanovog (117-138. g. po Hristu).
(Filip Sidet, Crkvena istorija, izd. C. de Boor iz kodeksa Baroccianus 142; TU 5,2. 1888, 170)

XII
1. Posle Dometijana carovao je Nerva jednu godinu (97. g. po Hristu), koji je opozvao Jovana sa ostrva (Patmosa, gde je bio prognan) i ostavio ga da živi u Efesu. Ostajući tada u životu sam od Dvanaest učenika (Hristovih) i napisavši svoje Jevanđelje, udostojio se da postrada mučenički. 2. Jer Papije Jerapoljski episkop, budući očevidac njegov, u drugoj knjizi (svojih) Gospodnjih reči govori da je (Jovan) ubijen od Judeja, to jest ispunio je sa svojim bratom (Jakovom) Hristovo njima predskazanje i njihovo o tome ispovedanje i saglasnost. Jer Gospod rekavši njima:  „Možete li piti čašu koju ja pijem?”, i kada su oni s radošću pristali i saglasili se, reče (im): „Čašu moju pićete, i krstićete se kršetnjem kojim se ja krstim”. I s pravom, jer je nemoguće da Bog slaže. 3. A ako i mnogoučeni Origen u tumačenju (Jevanđelja) po Mateju (kn. 16, gl. 6) potvrđuje da je Jovan mučenički postradao, ukazujući da je to doznao od apostolskih naslednika. Ali takođe i polihistor (mnogoučeni istoričar) Jevsevije u Crkvenoj Istoriji (knj. 3, 1) kaže: Toma je dobio Partiju (Persiju), a Jovan Aziju, kod kojih je i boravio i skončao u Efesu.
(Gregorije Amartolos, Hronika, prolog 17; izd. Muralto 1859. i H. Nolte, 1862)

XIII
1. Živeo je slavno, po njima, u Aziji sagovornik Apostola Polikarp, kome je uručeno od očevidaca i služitelja Gospodnjih episkopstvo Crkve u Smirni. Sa njim se poznavao Papije, i on episkop Crkve u Jerapolju [čovek u svemu i osobito učen i znalac Pisma].
(Jevsevije Kesarijski, Crkvena istorija 3, 26, 1-2)

XIV
1. Za Jovana Bogoslova i Apostola, Irinej i drugi kazuju da je ostao u životu do vremena Trajanovog (98-117. g. po Hristu). Posle njega Papije Jerapoljski i Polikarp Smirnski episkop bili su poznati kao slušaoci (učenici) njegovi.
(Jevsevije Kesarijski,  Hronika (Szncel 655, 14) ad Olump. 220; izd. A. Schoene, 1866, t. II p. 162)

XV
1. Papije, učenik Jovana Jerapoljskog i episkop u Aziji, napisao je pet tomova, koje je naslovio Objašnjenje reči Gospodnjih. U njima, kako sam potvrđuje u predgovoru, nije sledovao razna mišljenja, nego je za svedoke imao Apostole. „Ispitivao sam, veli, šta je rekao Andrej i Petar, šta Filip, šta Toma, šta Jakov, šta Jovan, šta Matej ili neki drugi od učenika Gospodnjih, i šta još govoraše Aristion i Prezviter Jovan, učenik Gospodnji. Jer meni nisu toliko važne knjige, koliko živi glas, koji neprestano odjekuje danas kod pisaca”.
Iz ovoga je jasno da u katalogu imena drugi je Jovan koji se broji sa Apostolom, a drugi je Prezviter Jovan, kojega broji posle Aristiona. A ovo rekosmo zbog gornjeg mišljenja, koje i zapisujemo, jer je predano od većine: da dve poslednje Poslanice Jovanove nisu Apostolove, nego Prezviterove. Jer u njima se govori da će se dogoditi judejsko ponavljanje hiljadu godina, koje (mišljenje) sleduju irinej i Apolinarije i neki drugi, koji govore da će posle vaskrsenja tela Gospod carovati sa Svetima. I još Tertulijan u knjizi O nadi vere, kao i Viktorin Petavijski i Laktancije, prožeti su tom mišlju.
(Jeronim, De viris illustribus, 18; Opera, izd. Vallarsius, t. II, p. 859)

XVI
1. Dakle je i do tebe došao pogrešan glas (vest) da su tobože knjige Josifove i svetih Papija i Polikarpa prevedene od mene; jer niti je (to svojstvo) mojega naroda niti mojih snaga da se toliko stvari prenesu na drugo jezik sa toliko lepote.
(Jeronim, Ad Lucinium, Epist. 71, 5; Opera, iso izd., t. I, p. 434)

XVII
1. Kažu da je Irinej…učenik budući Papijev i slušaoc Jevanđelista Jovana…
(Jeronim, Ad Theodoram, Epist. 75, 3; Opera, t. I, p. 454)

XVIII
1. A sa svetim Polikarpom i ostalih devet iz Filadelfije mučenički postradaše u Smirni; i u Pergamu drugi, među kojima beše i Papije i mnogi drugi, čija zapisana mučeništva postoje.
(Pashalna hronika, ad Olymp. 235b; izd.Dindorf, vol. I, p. 481)

XIX
1. Početak dokaza (argumentum) (Jevanđelja) po Jovanu.
Jevanđelje Jovanovo pojavilo se i dato je Crkvama od Jovana, koji je do danas (još) živ, kao što kaže Papije Jerapoljski, ljubljeni učenik Jovanov, u krajnjem, to jest u poslednjih pet knjiga (svojih). [On je pravilno za Jevanđelje koje mu je Jovan govorio Jeretik pak Markion, koga je ovaj (Jovan) izobličio (osudio) kao suprotno verujućeg, bio je odbačen od Jovana. A zaista ej on (Markion) doneo spise ili poslanice od braće koji žive u Pontu].
(Latinski rukopis. Vatic. Alex. br 14 Bibl. la (Evv.) IX vek; izd. I. M. Thomasius Cardinalis, Opera I, p. 344. Romae 1747)

XX
1. Jer poslednji od njih Jovan, nazvan sin gromov, kada je vrlo ostario, kao što su nam predali Irinej i Jevsevije i drugi verni istoričari koji su ih nasledili, poštu su se u ono vreme pojavile strašne jeresi, izdiktirao je Jevanđelje svome vrlinskom učeniku Papiju Jerapoljskom, radi dopune onih koji su pre njega propovedali reč (gospodnju) narodima (neznabošcima) koji su po celoj vaseljeni.
(Ex Catena Greac. PP. in S. Joan. ex antiqussimo Graeco cod., ed. primum a B. Corderio, Antverpen 1630)

(Prevod: Atanasije Jevtić)

Bilo bi nam drago da čujemo tvoje mišljenje o ovom tekstu. Slobodno ostavi komentar ispod, ili nam pošalji svoje mišljenje na [email protected].

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *