Šta je Sveto predanje?

Šta je to Predanje ili Tradicija, šta Predanje sve nije, i kakav je odnos Predanja prema Svetom pismu? Sveto predanje, a naročito njegovo nerazumijevanje, predstavlja jednu od najvećih razlika između tradicionalnog hrišćanstva i protestantizma.

Biblija ili Predanje?

Lažna dilema

Ovo pitanje je često moguće sresti, naročito kod protestanata. Međutim, ovo pitanje predstavlja lažnu dihotomiju. Ono podrazumijeva da su Biblija i Predanje odvojeni, pa čak i suprotstavljeni. Biblija jeste Sveto predanje, i među elementima koji Predanje čine, Biblija zauzima najvažnije mjesto. Dakle, Predanje ne predstavlja nešto nezavisno od Biblije, već obuhvata i Sveto pismo.

Šta nije Predanje

Predanje ne podrazumijeva samo usmene tradicije

Pogrešno je misliti da je Predanje samo skup usmenih tradicija. Naročito se ne radi o tradicijama koje su suprotstavljene Svetom pismu. Svakako, Predanje nije ograničeno samo na ono što je zapisano, za šta potvrdu nalazimo i u Novom zavjetu, ali isto tako nije samo ono što je prenošeno usmenim putem.

Ne pripada sve Predanju

Nije sve što se dogodi u Crkvi dio Predanja. Treba praviti razliku između ljudskih običaja koji su privremeni, od onoga što se tiče vječnog  Božijeg carstva. Ti privremeni običaji ne moraju biti loši, ali ne pripadaju nužno Svetom predanju.

Postoje stvari koje jesu i loše, jer nijedan pojedinac u Crkvi nije imun na grijeh. Upravo zato je tu Crkva da izvornim i istinskim Svetim predanjem ispravlja te izopačenosti.

Šta jeste Predanje

Predanje je život Crkve

Svetim Predanjem nazivamo svakidašnji život Crkve. Obuhvata Sveto pismo, liturgiju, vaseljenske sabore, druge priznate Crkvene sabore, spise svetih otaca, žitije svetitelja, kanonska pravila i ikonografiju sa drugim nadahnutim oblicima hrišćanske umjetnosti.

Među elementima koji čine Sveto Predanje, Biblija zauzima prvo mjesto. Svi elementi Predanja su povezani i čine jednu cjelinu.¹

Neophodnost Predanja

Kanon Biblije

U samoj Bibliji ne nalazimo nigdje kanon Biblije. Drugim riječima, Biblija nam nigdje ne kaže koje knjige tačno čine Bibliju. Zato, kada kažemo Biblija, mislimo na spisak knjiga koje je neko spojio u jednu cjelinu, nakon što su sve knjige Biblije napisane. To su uradili Crkveni oci u prvim vjekovima Crkve. Spisak novozavjetnih knjiga kakav koristimo i danas, prvi put nalazimo kod Sv. Atanasija Velikog, u 4. vijeku.

Autorstvo Biblije

Biblija nam takođe ne kaže ko je napisao svaku knjigu. Na primjer, nigdje ne nalazimo ko je napisao bilo koje od četiri jevanđelja. Imena Marka, Mateja, Luke i Jovana, kao autore jevanđelja, srećemo samo kod Crkvenih otaca i drugih nebiblijskih izvora.

Tačno je da se autori jevanđelja nalaze na nekim sačuvanim rukopisima, ali najraniji takvi rukopisi, koji sadrže imena jevanđelista, nastali su par stotina godina kasnije, pa i više, u odnosu na autografe. To znači da je svjedočanstvo Crkvenih otaca o autorstvu jevanđelja ranije od najranijih rukopisa.

Tumačenje Biblije

Bez Crkve prepušteni smo sami sebi

Dodatni problem predstavlja tumačenje Biblije. Ako izopštimo sebe iz Crkve, koja je stub istine kako Biblija uči (1. Tim 3:15), prepušteni smo sami sebi. Tako sopstveni autoritet stavljamo iznad svega, pa i Biblije. Takođe, van Crkve ne možemo imati ni pomoć Svetog Duha u tumačenju.

Praktični problemi samostalnog tumačenja
Kako znati da je naše tumačenje ispravno?

Ako bi ipak trebalo sami da tumačimo Bibliju, kako možemo znati da je naše tumačenje ispravno? Neće svi koji čitaju Sveto pismo doći do istih zaključaka. Nije rijetko sresti protestante sukobljenih tumačenja koji jednako tvrde da su nadahnuti Svetim Duhom. Postavlja se onda pitanje kako znamo čije je tumačenje ispravno i kako to možemo znati sa sigurnošću.

Biblija prije štamparstva

U današnje vrijeme Biblija je lako dostupna. Gotovo da svi imamo bar jednu u svojim domovima u štampanom izdanju, a isto tako na svojim telefonima i kompjuterima. Naravno, nije oduvijek bilo tako. Prije ere štamparstva, nije bilo lako doći do kopije Svetog pisma. Stopa nepismenosti je nekada takođe bila veoma visoka. Ovo znači da je većina ljudi bila primorana da sluša Pismo u crkvama (kao što je i Stari zavjet čitan u sinagogama), gdje bi im ono bilo i tumačeno, baš kao što je to danas praksa na Svetoj liturgiji.

Biblija nas uči da ne tumačimo sami

Na putu za Emaus, Hristos je sreo dva svoja učenika. Vidjevši da su razočarani, stao im je objašnjavati Pismo, dok im ne razjasni sve što je o Njemu pisano (Lk. 24:44-48).

Jednom prilikom apostol Filip je išao iz Jerusalima ka Gazi. Na putu je sreo nekog uškopljenika kraljice etiopske, Kandakije, koji je čitao proroka Isaiju. Filip ga upita da li nešto razumije, na šta je dobio sledeći odgovor:

A on reče: kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa te se pope i sjede s njim.
(DAP 8:31)

Sola Scriptura

Učenje se ne nalazi u Bibliji

Doktrina „sola scriptura”, što znači samo Pismo, ograničava Predanje isključivo na Bibliju. Međutim, ovo učenje se samo po sebi ne nalazi u Bibliji, pa je tako samopobijajuće. Biblija ne sadrži niti jedan stih koji kaže da je Biblija jedini autoritet za hrišćane. Ovo učenje je besmisleno i iz već pomenutih razloga; bez Predanja nemamo kanon, ne znamo ko je napisao Bibliju i ne možemo je sami tumačiti. Dakle, ako se ograničimo samo na Bibliju, mi uopšte ne znamo koje knjige pripadaju Bibliji, pa se onda postavlja pitanje šta uopšte znači držati se samo Biblije.

Biblija svakako sadrži  sve doktrine koje su neophodne za spasenje, bilo implicitno ili eksplicitno. Međutim, ne nalazimo objašnjenja za svaku tu doktrinu u Bibliji i zato nam je neophodna Crkva.

Biblija negira učenje sola scriptura

Ne samo da Biblija nigdje ne podržava ovo učenje, već ga i pobija.

Usmena predanja

Biblija na više mjesta govori u usmenim predanjima:

Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh hartijom i mastilom; jer se nadam da ću doći k vama i iz usta govoriti, da radost vaša bude ispunjena.

(2. Jov. 1:12)

Poslasmo dakle Judu i Silu, koji će to i riječima kazati.

(DAP 15:27)

Ne pamtite li da sam vam ovo kazivao još kad sam kod vas bio?

(2. Sol 2:5)

Tako dakle, braćo, stojte i držite uredbe kojima se naučiste ili riječju ili iz poslanice naše.
(2. Sol 2:15)

Zapovijedamo vam pak, braćo, u ime Gospoda našega Isusa Hrista, da se odvojite od svakoga brata koji živi neuredno, a ne po uredbi koju primiše od nas.
(2. Sol 3:6)

I što si čuo od mene pred mnogijem svjedocima, ono predaj vjernijem ljudima, koji će biti vrijedni i druge naučiti.

(2. Tim 2:2)

Hvalim vas pak, braćo, što sve moje pamtite i držite zapovijesti kao što vam predadoh.

(1. Kor 11:2)

Ako li je ko gladan, neka jede kod kuće, da se na grijeh ne sastajete. A za ostalo urediću kad dođem.

(1. Kor. 11:34)

O Timotije! sačuvaj što ti je predano, kloni se poganijeh praznijeh razgovora i prepiranja lažno nazvanoga razuma,

(1. Tim 6:20)

Crkva

Hristos je uspostavio Crkvu, koju su najprije proširili apostoli, a zatim i učenici apostola. Crkva je dakle nastala prije Novog zavjeta.

Sveti Oci koju su branili hrišćansku Crkvu od jeresi, potvrđuju da se pravilno razumijevanje Svetog pisma ne nalazi nigdje drugo nego u Crkvi.²​

Postoje li stihovi koji afirmišu učenje sola scriptura?

Da opravdaju ovo učenje, protestanti će se takođe poslužiti nekim stihovima iz Biblije, pa bi dobro bilo navesti ih i prokomentarisati.

2. Timoteju 3:16

Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi.

Najčešći je ovaj stih iz druge poslanice Timoteju. Međutim, ovaj stih nigdje ne kaže da je samo Biblija od Boga dana, već da je sva Biblija od Boga dana.

Otkrovenje 22:18-19

Jer svjedočim svakome koji čuje riječi proroštva knjige ove; ako ko dometne ovome, Bog će nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj; I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dijel od knjige života, i od grada svetoga, i od onoga što je napisano u knjizi ovoj.

Ovi stihovi navodno osuđuju Predanje, jer ništa ne smije biti dodavano ili oduzimano od Biblije. Predanje niti dodaje niti oduzima od Biblije. Kako smo već rekli, Biblija jeste dio Predanja i Crkva nikada nije mijenjala tekst Biblije ili pokušavala da je izmijeni na bilo koji drugi način. Međutim, upravo ovo se dogodilo kod protestanata. Nakon reformacije, protestanti su uklonili dio starozavjetnih knjiga iz svog kanona. U protestantskoj Bibliji tako nedostaju devterokanonske knjige.

1. Korinćanima 4:6

A ovo, braćo moja, prigovorih sebi i Apolu vas radi, da se od nas naučite da ne mislite za sebe više nego što je napisano, i da se koga radi ne nadimate jedan na drugoga.

Apostol Pavle ovdje savjetuje onima kojima piše da ne idu preko onoga što je napisano. Kako smo već vidjeli, sam apostol Pavle je usmeno podučavao druge i hvalio ih što drže i te usmene uredbe. Dakle, kontradiktorno bi bilo da apostol Pavle sada osuđuje usmena učenja.
Ne ići preko napisanog znači ne ići protiv napisanog. Kao što usmena učenja apostola Pavla nisu protiv onoga što je pisao, tako i cjelokupno nezapisano Predanje nije protiv zapisanog.


Reference:

  1. „O učenju” – Tomas Hopko (str. 12)
  2. „Predanje i život Crkve” – Iv Kongar (str. 118)

Bilo bi nam drago da čujemo tvoje mišljenje o ovom tekstu. Slobodno ostavi komentar ispod, ili nam pošalji svoje mišljenje na [email protected].

Komentari

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *