Stalno hrišćaninovo osećanje prema Gospodu Hristu jeste: On je sve i sva, a ja sam niko i ništa. To osećanje vodi i rukovodi sav život hrišćaninov u ovom svetu. Najsavršeniji primer toga je sveti apostol, prvovrhovni apostol Pavle. To je Evanđelje, to blagovest naročito sve njegove poslan
...Više
ice Filipljanima (Flp. 1,21; 3,8-21; 4,13). Sveti apostol oseća sebe i zna sebe kao slugu Hristovog, samo kao slugu: Gospod Hristos je Gospodar u svemu, a on - sluga Njegov u svemu. Slugino je da stalno izvršuje volju Gospodara svog, utoliko pre i utoliko radosnije što je Gospodar u isto vreme Gospod i Bog. A zar prema Gospodu Bogu, čovek dok je čovek = dok je hrišćanin, može imati drukčiji stav nego - smerno i radosno služenje i slugovanje?
Sveti apostol naziva sebe slugom a ne apostolom, jer biti sluga Hristov - zaista je veliko zvanje i vrhovno dobro. Ko je sluga Hristov, taj je nesumnjivo slobodan od greha; i budući istinski sluga, on neće pristati da bude sluga nikome drugome.
Hrišćani su hrišćani time što su Hristovi: njih kao da nema u njima, svom dušom su u Hristu, svim srcem, svim bićem. A On, sav svet i beskrajno čovekoljubiv, kroz svete tajne i svete vrline razliva stalno po njihovim dušama svoje svete božanske sile. I tako ih postepeno osvećuje, oslobađajući ih od svega nesvetog, nečistog, grehovnog. Zato se sveti apostol i obraća svima hrišćanima u Filipi kao "svima svetima u Hristu Isusu". A hrišćani su "u Hristu Isusu" od samog početka: od svetog krštenja. Svetim krštenjem su dobili sveti kvasac osvećenja. A život im je dat da tim svetim kvascem uskisnu vascelo biće svoje, sva "tri kopanja brašna" svog: um, srce i volju. Da ih osvete, i tako provode sveti život u Gospodu Hristu. Od samog početka hrišćanstva episkopi su rukovodioci hrišćana u njihovom evanđelskom životu. Oni, i njihovi pomoćnici: sveštenici i đakoni. A prva dužnost rukovodioca u svetom življenju, šta je? - Da najpre sami budu "sveti u Hristu Isusu".