1 Riječ Gospodnja koja dođe Joilu sinu Fatuilovu.
6 Jer dođe na zemlju moju silan narod i nebrojen; zubi su mu kao u lava i kutnjaci kao u lavice.
7 Potr vinovu lozu moju, i smokve moje pokida, sasvijem ih oguli i pobaca, te im se grane bijele.
8 Ridaj kao mladica opasana kostrijeću za mužem mladosti svoje.
9 Nesta dara i naljeva iz doma Gospodnjega; tuže sveštenici, sluge Gospodnje.
10 Opustje polje, tuži zemlja; jer je potrveno žito, usahlo vino, nestalo ulja.
11 Stidite se ratari, ridajte vinogradari, pšenice radi i ječma radi, jer propade žetva na njivi;
15 Jaoh dana! jer je blizu dan Gospodnji, i doći će kao pogibao od svemogućega.
16 Nije li nestalo hrane ispred očiju naših, radosti i veselja iz doma Boga našega?
17 Sjeme istruhnu pod grudama svojim, puste su žitnice, razvaljene spreme, jer posahnu žito.
18 Kako uzdiše stoka! kako su se smela goveda! jer nemaju paše; i ovce ginu.
19 K tebi, Gospode, vičem, jer oganj sažeže paše u pustinji, i plamen popali sva drveta u polju.
20 I zvijerje poljsko pogleda za tobom, jer usahnuše potoci vodeni i oganj sažeže paše u pustinji.