13-17
Razderaše haljine svoje. Pogledaj: oni su svugde čisti i tuđe im je slavoljublje. Ne samo da ne teže za slavom, nego ju i udaljuju od sebe, kada ih proslavljaju. Tako je i Petar govorio: Šta Gledate u nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinilida ovaj prohoda (D
...Više
ela ap. 3; 12)? I ovi apostoli govore to isto, ali oni postupaju i s nekom posebnom strogošću: Razderaše haljine svoje i uskočiše...
I mi smo kao i vi smrtni ljudi. Mi smo ljudi, kaže, ali smo više od idola, jer su oni mrtvi. Vidiš li kakav su običaj imali Jelini, da od ljudi načine bogove? I u njihovim knjigama, gde je opisana njihova drevna istorija, pronaći ćeš da je Zevs, budući čovek, učinio sebe bogom govoreći da je on bog. Isto tako su i mnoge od rimskih i makedonskih careva nazivali božanstvenima. Zato nema nikakve osnove da se ne veruje drevnim kazivanjima o tome, da su neki od naroda bili obmanuti i da su neke od ljudi nazivali bogovima, kao što su se i ovi ljudi obmanuli u pogledu Varnave i Pavla. I Simona maga su žitelji Samarije nazivali velikom silom Božijom. Budući da Pavle nije izgovorio ime Isusovo i nije rekao: "U ime Gospoda Isusa Hrista stani uspravno", pretpostavili su da su oni bogovi a ne sluge Božije.
Razderaše haljine svoje... Judejci su imali običaj da razderu svoje haljine kada bi čuli bogohulne reči. Kada je Hristos govorio da je On Sin Božiji, Kajafa je razderao haljinu, govoreći da Hristos huli na Boga. Kako je ono, što se sada dogodilo, na neki način bilo bogohuljenje, apostoli su, sledeći judejski običaj, učinili to isto. Taj običaj je odbačen zbog toga, što nije bio propisan zakonom. I Gospod je govorio Judejcima, kad bi postupali na sličan način: Obratite se Meni svim srcem svojim, i posteći, i plačući, i tužeći, i razderite srca svoja a ne haljine svoje (Joil 2; 12-13).
Koji u prošlim naraštajima beše pustio sve narode da idu svojim putevima. Pustio ih je, kaže, ali još ne kaže zbog čega ih je pustio, jer se prevashodno zaustavlja na onome, što je uistinu bilo neophodno, i nigde još ne pominje Hristovo ime.
Mada ipak ne ostavi Sebe neposvedočena, jer je u svakom pokolenju tvorio takva dela, koja su ljude rukovodila ka pravdi. Ne vršeći nasilje nad slobodnom voljom, Gospod je svim ljudima dopustio da idu po sopstvenom nahođenju. On Sam je, međutim, savršavao takva dela, iz kojih su oni, kao slovesna bića, mogli da poznaju Stvoritelja. Kao Njegove svedoke apostol pominje čak i dažd što pada svake godine