22I zbog toga moramo da razumemo, da žene gospodare nad vama. Ne podižete li vi teško i ne naprežete li se silno, i ne dajete li i ne prinosite li sve ženama?
31I pri svemu tome car gledaše u nju, otvorenih usta: ako se ona smešila njemu, smešio se i on; ako se ona rasrdila na njega, on laskaše njoj, kako bi se pomirila sa njim.
34O ljudi! Nisu li silne žene? Velika je zemlja, i visoko nebo, i brzo je u svom toku sunce, jer ono u jedan dan obiđe oko neba i opet se vraća na svoje mesto.
37Nepravedno je vino, nepravedan je car, nepravedne su žene, nepravedni su svi sinovi čovečiji, i sva njihova dela su takva, i nema u njima istine, i oni ginu u nepravdi svojoj;
46I o tom istom sada ja molim tebe, gospodine care, i molim te, i u tome je veličina tvoja: molim te da ispuniš obećanje, koje ti ustima tvojim obeća Caru Nebeskome ispuniti.
47Tada car Darije ustade i celivaše ga i napisa mu pisma ka svim upravnicima i načelnicima oblasti i vojskovođama i satrapima, kako bi oni propustili njega i sve sa njim, koji će ići da grade Jerusalim.
48Takođe napisa pisma ka svim pomesnim načelnicima u Kele-Siriji i Feniciji i koji se nalaziše na Livanu, kako bi dovozili sa Livana u Jerusalim kedrovo drveće i pomagali mu da napravi grad.
49Pisaše o slobodi za sve Judejce, otpravljajući ih iz carstva u Judeju, kako niko od onih koji imaju vlast, oblasni načelnik i satrap i upravnik, ne bi dolazili na vrata njihova,