6u sedmoj godini carevanja Artakserksa, u peti mesec te sedme godine carevanja; jer oni, izašavši iz Vavilona za novog meseca prvog meseca, dođoše u Jerusalim, po danom im od Gospoda uspešnosti u putu, za novog meseca petog meseca.
10Rasudivši čovekoljubivo, ja naredih, da oni koji dobrovoljno žele iz naroda Judejskog i od sveštenika i levita, koji se nalaze u našem carstvu, pođu zajedno sa tobom u Jerusalim.
13i odnesite u Jerusalim darove Gospodu Izrailja, koje obećah ja i moji najbliži, i svako zlato i srebro, koje nađete u zemlji Vavilonskoj za Gospoda u Jerusalimu, zajedo sa darovima od naroda za hram Gospoda Boga njihovog, koji se nalazi u Jerusalimu;
19I evo ja, car Artakserks, naredih čuvarima riznice u Siriji i Feniciji, da i oni sve, što bude potrebno Jezdri, svešteniku i čitaču zakona Svevišnjeg Boga, podaju njemu, do sto talanata srebra,
22I još vam govorimo, da nad svim sveštenicima i levitima, i sveštenopevačima i vratarima, i služiteljima hrama i na piscima ovog hrama neće biti nikakvog poreza ili druge obaveze, i da niko nema pravo da određuje bilo šta za njih.
23A ti, Jezdra, po mudrosti Božjoj, postavi načelnike i sudije, kako bi oni sudili po svoj Siriji i Feniciji svoj, onima koji poznaju zakon Boga tvojega, a koji ne znaju ti poduči:
46I oni dovedoše ka nama moćnom rukom Gospoda Boga našega ljude znane od sinova Mola, sina Levija, sina Izrailjeva, Aseviveja i sinove njegove i braću njegovu, kojih beše osamdeset ljudi;
56I davši, predadosmo im srebra šesto pedeset talanata i sasuda srebrnih sto talanata, i zlata sto talanata, sasuda zlatnih dvadeset i sasuda mjednih od odlične mjedi, blistajućih kao zlato, dvanaest.
60I, izašavši od reke Feran u dvanaesti dan prvog meseca, uđosmo u Jerusalim pod moćnom rukom Gospoda nad nama, i On izbavljaše nas od početka našeg puta od svakog neprijatelja, i mi dođosmo u Jerusalim.
62I beše sa njim Eleazar, sin Finesa; takođe behu sa njim Josavdos, sin Isusa, i Moef, sin Savana, leviti; i predasmo sve brojem i težinom; i sve bi tada zapisano.
63Tada povratnici iz progonstva prinesoše žrtve Bogu Izrailja, dvanaest volova za sve Izrailjce, devedeset šest ovnova, sedamdeset dva jaganjca, dvanaest jarića za spasenje: sve to – za žrtvu Gospodu, -
66Ne odvoji se narod Izrailjski i načelnici i sveštenici i leviti od drugih naroda zemlje i od nečistoće njihove, od naroda Hananskih, Hetejskih, i Ferezejskih i Evusejskih, i Moavitskih i Egipatskih i Idumejskih;
67jer stupiše u supružništvo sa kćerima njihovim, kako oni, tako i sinovi njihovi, i pomešaše seme sveto sa drugim narodima zemlje, i vođe njihove i velmože napraviše ih učesnicima u tom bezakonju od samog početka.
69I dok sam ja tugovao zbog tog bezakonja, okupiše se oko mene svi, koji behu pokrenuti rečjom Gospoda Boga Izrailjeva, i ja sedeh rastužen do večernjih žrtvi.
74i za grehe naše i otaca naših mi sa braćom našom i carevima našim i sveštenicima našim predani bijasmo carevima stranim pod mač, u progonstvo i na razgrabljenje sa sramom do ovoga dana.
76i zapali nam svetiljku u domu Gospoda, Boga našeg, dade nam hranu u vreme porobljenja našega! I, dok se mi nalazismo u ropstvu, nismo bili ostavljeni od Gospoda, Boga našeg;
88I kada se Jezdra moliše i ispovedaše i plakaše, pavši na zemlju pred hramom, dođe ka njemu iz Jerusalima veoma mnogo naroda: muškaraca, žena i dece; i bi veliki plač u narodu.
89I javi se, Jehonija, sin Joila, od sinova Izrailja, i reče: Jezdra! Mi sagrešismo pred Gospodom, mi uzesmo žene iz drugih plemena od naroda zemlje; i evo sada ovde sav Izrailj:
90Da damo zakletvu pred Gospodom o tome, da ćemo odbaciti sve žene naše iz drugih pelemena sa decom njihovom, kako presudite ti i svi, koji se povinavaju zakonu Gospoda.