Dajući svojim rečima smiren ton, kaže: „Ja nisam za samoga sebe pri-grabio čast, nego mi je Bog to zapovedio, izdvojivši me zbog toga, ali ne zato, što sam bio dostojan, nego po blagodati. Zašto mi je data ta blagodat? Da budem služitelj i sveštenik evanđelja. Zato me nemojte optuživati
...Više
zbog onog što vam govorim. Moje sveštenstvo se i sastoji u tome, da vam objavim Evanđelje.“ A ko će se usuditi da optuži sveštenika, koji je prineo nož onome, što je izabrano za žrtvu?
Da prinos neznabožaca bude blagougodan, osvećen Duhom Svetim.
Nisam vam pisao zato, da bih se kroz to i ja proslavio, nego da biste se, zajedno s drugim narodima i vi spasavali, i da bi na taj način prinos neznabožaca bio potpuno blagougodan, jer svi prinose plodove Bogu. Osvećen Duhom Svetim, tj. duhovnim životom, jer se ne osvećuje samo vera, nego i život. Istina, kad smo poverovali i krstili se, mi smo dobili Duha; međutim, ukoliko ne budemo duhovno živeli, blagodat Duha će se ugasiti. Smiruje gordost Rimljana, kako oni ne bi smatrali nedostojnim da za učitelja imaju onoga, koji sve narode privodi Bogu