Duševni čovek je onaj, koji se u svemu oslanja na svoja razmišljanja (pomisli) i ne smatra da mu je potrebna višnja pomoć. To je onaj, koji ništa neće da prihvati verom i smatra da je ludost sve, što se ne može dokazati. Onoga, dakle, koji misli da se sve događa prema prirodnom redosledu i
...Više
ne dopušta ništa natprirodno, apostol naziva duševnim, odnosno prirodnim, jer se njegova duša bavi jedino ikonomijom (domostrojem, ustrojstvom) prirode. I kao što telesne oči, iako same po sebi prekrasne i veoma korisne, ništa ne mogu da vide ako nema svetlosti, tako ni duša, koja je postala sposobna za primanje Svetoga Duha, bez Njega ne može da sozercava božanstveno.
I ne može da razume, jer se to ispituje duhovno.
Ne razume zato, što te stvari zahtevaju veru i ne mogu se pojmiti razumom. To znače reči: to se ispituje duhovno, tj. to ima dokaze u veri i Duhu