Pošto verujući, kao neuki, nisu bili u stanju da prosuđuju na parnicama, ukazuje im na težinu i važnost; kao prvo, nazvao ih je svetima, a zatim je rekao da će oni suditi svetu. To, uostalom, ne treba zamišljati tako, kao da će oni zauzeti mesta sudija i da će izricati presude (jer će sudi
...Više
ti Gospod). Naprotiv, oni će samo osuditi. U stvari ako su se oni, budući slični svima ostalima, pokazali kao verujući a ti kao neverujući, zar to onda nije osuda za neverujuće?
A ako ćete vi suditi svetu, zar ste nedostojni presuđivanja o sitnicama!
Zapazi da nije rekao: „od vas će primiti sud“, nego: vi ćete suditi svetu, jer ste vi, verujući, bili uzor za svet. Izreka: nedostojni presuđivanja o sitnicama ima sledeći smisao: izgleda da su se Korinćani stideli da im sude oni, koji su unutra. Zato i kaže: naprotiv, trebalo bi da se stidite onda, kad se sudite kod onih, koji su spolja. Ti sudovi su rđavi i nisu kao oni, koji su unutra.