Izobiljem čistote verujuće polovine nadvladava se nečistota neverujućeg. To znače reči apostola, a ne da tobože neverujući postaje svet. Apostol nije rekao: „biva svet“, nego: posvećuje se, tj. biva pobeđen svetošću verujuće polovine. Govori to stoga, da verujuća žena ne bi straho
...Više
vala da će postati nečista ako bude živela s takvim mužem. Međutim, postavlja se pitanje: ako onaj, koji se spoji s bludnicom i bude s njom jedno telo, postaje nečist (upor. 6; 16), očigledno je da će i onaj, koji se sjedini s neverujućom, postati s njom jedno telo. Ako je prvi nečist, kako to da onda ovaj drugi ne biva nečist? Što se tiče bluda, u tom slučaju se upravo ovako dešava. Kad bludnici međusobno opšte, njihovo spajanje je nečisto, i zbog toga su oboje nečisti. Drugačije je, međutim, u slučaju da verujuća polovina živi s neverujućom. Neverujući muž je nečist po svom neverju. Žena, međutim, s njim ne opšti u neverju, nego u bračnoj ložnici. U tom opštenju se ne ispoljava nikakva nečistota, jer je ono zakoniti brak. Zbog toga verujuća polovina i ne biva nečista.
Inače deca vaša bila bi nečista.
Ako neverujuća polovina ne bi bila nadvladana čistotom verujuće, njihova deca bi bila nečista ili samo delimično čista.
A sada su sveta.
Odnosno, nisu nečista. Pojačanim izrazom sveta apostol uklanja strah zbog sličnog podozrenja