Upotrebio je reč „upravo“, kao kad je reč o opštepoznatom predmetu, kako slušaocima ne bi dao povoda da bilo šta prigovore.
Da koji ore, treba u nadi da ore.
Učitelj je dužan da obrađuje njivu srca i da se trudi s nadom na platu i nagradu.
...Više
I koji vrše, u nadi da će primiti po svojemu nadanju.
Od oranja je prešao na vršidbu, kako bi i time izrazio koliko se trude apostoli, jer se i oni bave i oranjem i vršidbom. Kako se onaj, koji ore, samo nada, dok se onaj, koji vrše, donekle i naslađuje, rekao je da onaj, što vrše, prima po svom nadanju. Da niko ne bi rekao: „Zar ti za tako veliki trud apostola nudiš samo onu nagradu, kojom će dobiti prehranu“, dodao je; s nadom tj. s nadom u buduća dobra. Neophodno je da se nadaju i u ta dobra, i to mnogo više nego u to, što će jesti i piti na račun učenika